PITANJE: Poštovani, već duže vrijeme pratim vaš In-Portal i napokon sam se odvažila na postavljanje pitanja. Moj problem je što sam sramežljiva zbog svog invaliditeta. Imam 22 godine i živim u Dalmaciji, od rođenja sam u kolicima

Potpuno sam paralizirana i ovisna o tuđoj pomoći. Iz tog razloga nikada nisam mogla ići nasamo bez pratnje roditelja ili nekog drugog. Propustila sam razne stvari kroz koje su prolazile moje vršnjakinje u pubertetu, tako i prve ljubavi. Probala sam o tome razgovarati s majkom ali ona je uvijek izbjegavala o tome govoriti, jednostavno je od mene potiho željela stvoriti aseksualno biće. Kako nisam mogla u realnom životu ostvarivati kontakte počela sam sve više preko društvenih mreža i interneta pronalaziti osobe za druženje u kojima bih skrivala svoj invaliditet. Ipak, uspjela sam upoznati predivnu osobu koja je puna razumijevanja za moje stanje. Ukratko, željela bih s tim dečkom iskusiti užitke spolnog odnosa, znam da je to drugima normalno ostvariti ali ja sam zbog svog stanja sramežljiva i bojim se da ne bih ispunila njegova očekivanja?

ODGOVOR: Drago mi je da pratite In-Portal. Nadam se da ste zadovoljni sa sadržajima koji se, za Vas, na njemu nude.
U svome pismu vrlo ste jasno istaknuli problem privatnosti koju osobe s invaliditetom ili uopće nemaju ili je nemaju u dovoljnoj mjeri.
A potreba za privatnosti jedna je od važnih potreba sviju nas. Stvoreni smo kao društvena bića željna kontakata s drugima, ali isto tako s potrebom za povlačenjem u samoću, kako bismo razmišljali o doživljenom, o odnosima, o stvarima koje nas okružuju, ukratko, kako bismo upoznavali sami sebe ili, pak, u intimu, kako bismo to isto dijelili s nekom dragom i vrlo bliskom osobom.
Ta dualnost potreba treba biti u suglasju.

Vesna Hari, Zadruga 'Martinov plašt'

S obzirom da ste, kako kažete, u kolicima od rođenja, Vaš život je odmah od početka krenuo potpuno drugačijim smjerom, od života ostale djece. Trebala Vam je pojačana skrb.
Ona se najprije odnosila na Vašu fizičku razinu i ograničenja. Kasnije, prateći proces Vašeg odrastanja, odnosila se sve više na mentalnu i emocionalnu razinu, nošenja sa svim psihičkim stanjima koja neminovno idu uz invaliditet i njegove posljedice.
Vaša majka je, kako to najčešće biva, osoba koja je od početka s Vama u tome i sve to s Vama prolazi i dijeli. Tako je, kroz godine, na to i navikla. To je postala njezina svakodnevica.
Ono što ona sada, kad ste odrasli, možda ne može shvatiti i prihvatiti je to da Vi imate iste potrebe kao i svi ostali mladi ljudi.
Njezino životno iskustvo joj govori da s ispunjenjem tih potreba vrlo često dolaze i razočaranja od kojih Vas želi zaštititi. Vjerojatno misli kako Vam je život do sada i bez toga bio dovoljno težak.
No, ono što Vaša majka pri tome zaboravlja je to da mi možda u istoj tolikoj mjeri patimo kad smo ili ako smo, samo promatrači vlastitog života u kojem aktivno ne sudjelujemo. Bolno je apstinirati od života dok nam se on tako nedvosmisleno "nudi na zlatnom pladnju“.
Život se sastoji od rizika, te smo uglavnom spremni za doživljene trenutke sreće riskirati i moguće trenutke tuge i boli.
Roditelji uvijek nastoje zaštititi svoje dijete od boli i patnje, te tako ispada da ga štite i od života, što nikako ne bi smjeli, niti na to imaju pravo.
No, radost i tuga sastavni su dio svakog života.
Svi bismo mi najradije cijeli život proveli u radosti i sreći, no kroz radost i sreću se ne raste.
O životu i o sebi samima, najviše učimo kroz patnju.
Patnju i bol, ma koliko nam neugodne bile, stoga ne treba izbjegavati, nego kroz njih svjesno prolaziti, kako bismo iz njih izašli zreliji i jači.

Što bih Vam savjetovala u vezi Vaše konkretne situacije? Kažete kako ste sramežljivi i nesigurni u vezi stupanja u intimne odnose. Mislim da je to naša najprirodnija reakcija u svakoj novoj situaciji, posebno u ovoj, jer se tiče intime, onoga najosjetljivijega u svakome od nas.
Isto tako, mislim da nema potrebe, samo iz znatiželje, žuriti s ulaženjem u intimni odnos.
Kad se dvoje dobro upozna, kad steknu dovoljnu razinu povjerenja, tada mogu biti i opušteniji u svom međusobnom odnosu. Tada i sramežljivosti nestaje.
Kažete kako želite iskusiti užitke spolnog odnosa, no da bi se to uistinu i dogodilo, u to se nikako ne bi smjelo ulaziti kao u nekakav eksperiment, samo „da vidim kako je to“.
Puno onih koji su nespremni ušli u jednu tako zahtjevnu, intimnu situaciju, ostali su vrlo neugodno iznenađeni i razočarani, jer to nikako nije bilo ono o čemu su čitali, prethodno se detaljno informirali, što su očekivali i priželjkivali, čemu su se nadali.
Jer, jedno je o nečemu maštati ( mašta nema ograničenja), a drugo je to isto ili slično doživjeti i u stvarnosti.
Stoga, prije ulaženja u intimni odnos potrebno je najprije temeljito osobno preispitivanje (emocionalno, mentalno, moralno), te dobra zajednička priprema para. Vaš invaliditet u toj situaciji svakako donosi i dodatne zahtjeve, puno više strpljenja i prilagođavanja.
Stoga osoba s kojom ulazite u to mora biti izgrađena, zrela, odgovorna i povjerljiva.
Mora Vas dobro poznavati i, najvažnije, voljeti Vas.
Kažete da je osoba koju ste upoznali predivna. Jeste li je u dovoljnoj mjeri upoznali, te možete sa sigurnošću reći kako ima sve ove gore navedene osobine?

Draga 22-godišnjakinjo (Dalmatinko), nisam za to da se držite dalje od života, no nisam ni za to da nepripremljeni ulijećete u osjetljive situacije koje Vam mogu donijeti razočaranja.
Dajte svojoj vezi dovoljno vremena da se, korak po korak, razvije. Nikamo nećete zakasniti.
I dalje potičite razgovore o toj temi s Vašom majkom, možda ne izravno o seksualnosti, nego o Vašoj potrebi za ljubavlju. Neka Vas upozna i s te strane.
Na sreću, Vi imate još puno vremena za sve što Vam život donosi i na što, kao i svi ostali, imate potpuno pravo. Sretno!

Odgovara: Vesna Hari, dipl. inž. socijalnog rada

Napomena: Pitanja za rubriku Kutak za stručnjake šaljite na mladen.kristic@in-portal.hr

 

Objavljeno: 28.04.2014