Vjerujem da u nama postoji jedna neiskorištena snaga, posebno na tržištu rada. Ono što mi svakako moramo uraditi je da našim poslodavcima budemo 'dodatna vrijednost', a ne da nas oni tretiraju kao 'trošak', što je, nažalost, danas često slučaj, kaže Dominik

 

Bilo je to u rujnu 1994. godine u Zagrebu kada je Dominik Kolak došao na ovaj svijet, i to kao slijepa beba. Još dok je bio u maminu trbuhu očni živci mu se nisu razvili do kraja, a posljedica je bila gotovo potpuna sljepoća, ne računajući ono malo vida što mu ga daje lijevo oko.

Sa svojim se invaliditetom Dominik oduvijek dobro nosio, ne računajući jednu ružnu epizodu iz djetinjstva dok je živio u Velikoj Mlaki nedaleko od Zagreba. Mama ga je tada željela upisati u vrtić, no naišla je na žestok otpor drugih roditelja koji su u Dominiku vidjeli prijetnju za svoju djecu. Napisali su apel kojim su zahtijevali da se Dominiku zabrani upis u vrtić - jer je sljepoća zarazna!

Ne treba se tome pretjerano iščuđavati, takvi ljudi vjeruju da je Zemlja ravna ploča, da se u cjepivima nalaze čipovi kojim nas žele kontrolirati pa zato ne cijepe svoju djecu, da se invaliditet događa onima koje Bog želi kazniti. No kada se pokazalo da sljepoća nije prenosiva bolest, Dominika je ekipa iz vrtića silno zavoljela i bila mu na usluzi kad bi se za to ukazala potreba.

Osnovnu i srednju školu završio je u Centru za odgoj i obrazovanje 'Vinko Bek', a potom stekao i diplomu na informatičkom učilištu Algebra. No ono što je bitno odredilo njegov životni put bila je Glazbena škola, duga šest razreda, u kojoj je vraški dobro naučio svirati klavir i klavijature. Vraški dobro jer je nakon toga Dominik lako naučio svirati gitaru, bas, udaraljke, harmoniku - da ne nabrajamo dalje - te postao jedan od rijetkih multiinstrumentalista u hrvatskoj metropoli.

Svirao je u bendu Otkazani let, koji je svoju veliku promociju imao na Festivalu jednakih mogućnosti. Među estradnim facama kojima je Otkazani let bio prateći bend su i Neno Belan, Đani Stipaničev, Nina Badrić, Žak Houdek i Bojan Jambrošić, za koje Dominik kaže da su bili ugodni i konstruktivni suradnici. Posebno ga se dojmio Houdek od kojega su puno naučili, pedantan u poslu i spreman s ostalima podijeliti svoje bogato glazbeno iskustvo.

Ugodna sjećanja, međutim, ne budi mu sviranje u poznatom zagrebačkom bendu Adastra, no o tome nije želio detaljnije govoriti.

 

Dominik je u sretnoj vezi s Ivanom, koja traje već osam godina i razvija se u trajno partnerstvo u podstanarskom stanu u Novom Jelkovcu. Ivana je svojedobno bila Miss osoba s invaliditetom, a prije te titule, još u ranom djetinjstvu, doživjela je tešku prometnu nesreću koja je rezultirala invaliditetom.

Za to su se, kaže Dominik, svojski potrudili i liječnici koji su joj, uz sve ostalo, prerezali leđnu moždinu i trajno je strpali u invalidska kolica. Ivana je pametna i vrijedna žena - vozi, pere, kuha, kreči zidove - ali unatoč svim pohvalnim referencama do danas nije našla stalni posao.

Po struci je upravna referentica, obrazovana i informatički pismena, pa naša redakcija poziva potencijalne poslodavce da nam se jave ako imaju neko prazno radno mjesto. S Ivanom neće dobiti tek radnicu s invaliditetom s kojom će, eto, tek ispoštovati kvotno zapošljavanje i priskrbiti sve povlastice koje s time dolaze. S Ivanom će dobiti pouzdanu zaposlenicu željnu novih znanja i spremnu na žrtvu kako bi odradila sve zadatke koje joj postavi poslodavac.

Prekretnica u Dominikovu životu dogodila se prije dvije godine, kada se kao administrativni radnik zaposlio u ustanovi URIHO, najvećoj zaštitnoj radionici za osobe s invaliditetom u regiji. Iznimno je zadovoljan, kaže, radnim uvjetima koje je zatekao i suradnjom s kolegama. Vjeruje kako upravo u ustanovi URIHO može ostvariti svoj puni potencijal, no za to će mu ipak trebati malo više vremena.

- Ne znam kako bih u jednoj rečenici mogao sročiti svoju poruku osobama s invaliditetom, nije to tako jednostavno. Vjerujem da u nama postoji jedna neiskorištena snaga, posebno na tržištu rada. Ono što mi svakako moramo uraditi je da našim poslodavcima budemo 'dodatna vrijednost', a ne da nas oni tretiraju kao 'trošak', što je, nažalost, danas često slučaj - zaključuje Dominik.

Objavljeno: 27.09.2023