Proaktivni štreber u meni, koji je išao i ide k potrebama drugih, još uvijek ne posustaje, nastojeći biti motiviran i motivirati druge, prenositi znanja, iskustva i informacije na generacije koje dolaze, kao i desetljećima unazad

 

'Mala, ti ćeš doć' na moje, al' ja na tvoje više neću', često mi je govorila i još uvijek to čini draga mi Marija.

Ovih dana zove me mladi kolega koji se bavi izuzetno humanim, a za sada još uvijek nedovoljno shvaćenim i prihvaćenim područjem društveno korisnog djelovanja. Interesira se za područje psiho-socijalne podrške zaposlenicima, kako osnažiti tu dimenziju, a ujedno i pomoći mladim stručnim snagama koje, pune znanja, ali s nedovoljno iskustva, ulaze u to ne baš jednostavno područje.

'Gdje će suza neg' na oko', rekli bi naši stari.

Proaktivni štreber u meni, koji je išao i ide k potrebama drugih, još uvijek ne posustaje, nastojeći biti motiviran i motivirati druge, prenositi znanja, iskustva i informacije na generacije koje dolaze, kao i desetljećima unazad. U ovoj mojoj 'mlađoj starosti', kako bi je definirao već više puta spominjani slovenski psiholog Vid Pečjak, uhu i osobnosti ugodno je čuti ovakva pitanja, obojana poštivanjem, povjerenjem i uvažavanjem, ali i još ugodnije na njih odgovarati, nerijetko nadugačko i naširoko, teško se pri tome kontrolirajući da se ne ode u pretjeranu epsku opširnost.

Neopterećeno, bez ikakve kompeticije, u ovoj se dobi tako otvaraju nove mogućnosti pozitivnog transfera znanja, iskustva i vrijednosti i svega onoga što smo radeći učili, kreirali, razvijali, primjenjivali, pri tome i griješili, ispravljali i išli dalje... Mladi nerijetko ovome prilaze sa zadrškom poniklom iz vlastite skromnosti i samozatajnosti, preispitujući svoje postupke i pristupe, očekujući od starijih možda i omalovažavanje, pa i kompeticiju. Ali pravi, vremešni, iskusni profesionalac, i još k tome čovjek, nikada na taj način ne postupa. I tako spoj mladosti, koja pršti znanjem i energijom, i starije dobi koja donosi radom i životom stečena znanja i iskustva, ne puca tako lako na šavu.

Svaki početak je težak. Mladi ljudi krenu punim srcem i zamahom, što okolina često baš i ne prepozna blagonaklono. No za obeshrabrenost tu ne smije biti mjesta. Dapače, to treba biti još veća i još čvršća motivacija za ići dalje i dalje... Jer u životu i radu puno je uspona i padova, puno preispitivanja, ali uvijek se izlazi kao pobjednik dok je i zrnce motivacije u nama.

Primjer je ovo takozvanog međugeneracijskog učenja koje je vrlo bitan dio onog cjeloživotnog. Osim prijenosa znanja, vještina, iskustva i vrijednosti, ono potiče i uzajamne odnose između različitih generacija i pomaže u razvoju socijalne kohezije u našim već dobrano starim društvima. Obje generacije uključene u ovaj proces jačaju svoje samopoštovanje, izgrađuju i jačaju svijest i informiranost o pitanjima s kojima se svakodnevno suočavaju, poboljšavajući pri tome interpersonalne vještine i odnose. Doprinos je ovo i socijalnoj uključenosti toliko puta spominjanom, ali nikada zaboravljenom izričaju, povezanom sa svima onima koji baš i nisu u fokusu interesa.

Tako mapiranju mojih, do sada stečenih znanja, vještina i iskustava, dodajem još jedno prekrasno, novo iskustvo - neopterećeni, umirovljenički prijenos moje profesionalne, ali jednako tako i ljudske, do sada stečene popudbine na naraštaje koji dolaze.

Još uvijek su mi u ušima stihovi dječjeg pjesnika koji je imenu i prezimenu dodao i ono 'Zmaj'.

'Gdje ja stadoh - ti ćeš poći.
Što ne mogoh - ti ćeš moći.'

Transgeneracijska je to nezaobilazna poruka koja gleda u budućnost uzimajući iz prošlosti ono dobro, ono što treba ponoviti, ali i obnoviti, doraditi i razvijati.

 

Objavljeno: 30.04.2021