KOMENTAR Zašto ne volimo Međunarodni dan osoba s invaliditetom

Neoboriva je činjenica, u koju se može uvjeriti svatko tko se potrudi s nama pričati i čuti nas - a ne samo slušati - da prevelik broj osoba s invaliditetom ne voli Međunarodni dan osoba s invaliditetom

 

Odlično pitanje bez upitnika u naslovu, zar ne?

Za početak, ne, ne želim si ovim naslovom prisvojiti u zadnje vrijeme tako uobičajeno pravo samoizabranog eksponenta jednog - bilo kojeg - dijela populacije, u ovom slučaju osoba s invaliditetom. Nisam pravednik među mučenicima i nisu heretici svi koji ne prihvaćaju moje stavove kao dogmu. Takve uloge prepuštam ljudima puno progresivnijima od sebe.

Međutim, neoboriva je činjenica, u koju se može uvjeriti svatko tko se potrudi s nama pričati i čuti nas - a ne samo slušati - da prevelik broj osoba s invaliditetom ne voli Međunarodni dan osoba s invaliditetom.

Zašto?

Pa objašnjenje se možda krije u 'danas nas svi spominju, a ostala 364 dana u godini ne postojimo', što je citat koji bi parafrazirao veliku većinu odgovora na gore postavljeno pitanje.

Ove godine sam upravo na Međunarodni dan osoba s invaliditetom shvatio dvije stvari. Prvo - istina je još puno gora. Drugo - za to su možda ponajviše krivi oni koje za to najmanje okrivljujemo.

Dakle, kao što možda već znate, u utorak je u zagrebačkom hotelu International obilježen Međunarodni dan osoba s invaliditetom. Konferencija pod nazivom 'Pristupačnost kao ljudsko pravo', koju organizira Zajednica saveza osoba s invaliditetom Hrvatske, ove je godine u svoj fokus stavila digitalnu pristupačnost. Koliko god ova tema bila važna, središnji dio skupa je, razumljivo, bio svečani uvod kojem je, već tradicionalno, nazočio predsjednik Vlade Republike Hrvatske Andrej Plenković.

Tih sat vremena ili nešto malo više, koliko je premijer proveo s nama u Internationalu, bilo mi je dovoljno za dva nimalo začuđujuća, ali svejedno ružna otkrovenja.

Istina je puno gora od 'danas nas svi spominju, a ostala 364 dana u godini ne postojimo'.

Tema skupa - digitalna pristupačnost - dovela me do grozne spoznaje za koju sada ne shvaćam zašto mi i ranije nije bila vidljiva. Nebrojeno puta sam rekao, napisao, da je invaliditet naš konstrukt koji svoje postojanje može zahvaliti svijetu koji smo sami izgradili na način da nije pristupačan svima koji u njemu žive. Pa ipak, ne mogu reći da mi je potpuno nejasan homo sapiens od prije 3.000 godina, ili čak i onaj od prije 100 godina, koji je gradio stepenice umjesto rampi ili zgrade bez dizala. No potpuno je neshvatljivo, sramotno i strašno da homo sapiens koji je već debelo zagazio u 21. stoljeće mora zakonski regulirati prilagodbu izuma koji je, praktički, nastao prije manje od 40 godina. Internet je u startu morao biti ogledalo potpune pristupačnosti. To što nije, to znači da u posljednjih 3.000 godina nismo nimalo napredovali u svojoj humanosti. Dapače, ponavljajući greške iz prošlosti i gradeći nove neprilagođene svjetove pokazali smo društvenu i moralnu nazadnost koja se, kao virus, sada širi i našim virtualnim konstruktom.

Dok je odlazio sa skupa, Plenkovića je u nekoliko navrata zaustavila horda oboružana diktafonima, mikrofonima i kamerama. Ako ste pratili informativne emisije taj dan, sigurno ste vidjeli snimke iz Internationala na kojima predsjednik Vlade odgovara na novinarske upite.

Kao i premijer, i novinari su došli na konferenciju 'Pristupačnost kao ljudsko pravo' održanu povodom Međunarodnog dana osoba s invaliditetom. No, za razliku od Plenkovića, većini njih su osobe s invaliditetom čak i tamo bile samo kolateralni kuriozitet. Jer, sudeći prema sadržaju informativnog programa, vjerujem da nijedno novinarsko pitanje upućeno taj dan Plenkoviću nije bilo motivirano razlogom njegove prisutnosti u hotelu u Miramarskoj.

Neki su s nama svaki dan. Neki nas se sjete samo taj dan. Ali neki o nama ne misle ni tada.

Možda bismo mi konačno mogli razmisliti tko je tko i što ćemo misliti o kome. Možda je to početak puta prema boljem svijetu, onom koji će u startu biti pristupačan i u kojem nam Međunarodni dan osoba s invaliditetom više neće biti potreban.

Piše: Damir Fatušić

 

Povezane vijesti