Mrgudići tako svakodnevno teroriziraju svoje asistente, patronažne sestre, fizioterapeute ili vodstvo udruge, a često u tome imaju potpunu podršku svojih obitelji

 

Često na In Portalu imate prilike čitati o raznoraznim problemima, podcjenjivanju osoba s invaliditetom, diskriminaciji, zlostavljanju, zanemarivanju, liječničkoj nebrizi i sve to, nažalost, u većini slučajeva bude točno, ali priznajmo da među osobama s invaliditetom i njihovim obiteljima ne postoje zlobe lišeni sveci koji se nikada o nikoga nisu ogriješili.

Dakle, što ja to trabunjam?

Među osobama s invaliditetom ima mrguda koji nisu nikad zadovoljni s nikim, ničim i svjesno se iživljavaju na medicinskom osoblju i svim ostalim ljudima koji svakodnevno moraju biti u doticaju s njima. Zašto to rade? Jer im se može, jer su se osokolili, jer će svatko prije stati u obranu osobi s invaliditetom nego nekom zdravstvenom djelatniku.

Mrgudići tako svakodnevno teroriziraju svoje asistente, patronažne sestre, fizioterapeute ili vodstvo udruge, a često u tome imaju potpunu podršku svojih obitelji.

Nitko ne piše o toj drugoj krajnosti, drugoj strani medalje. O tome kako je to ići raditi u grču i znati da ti netko sa strane samo traži dlaku u jajetu, štopa ti vrijeme rada u sekundu ili te uči poslu podrugljivim primjedbama, a koje nemaju veze s mozgom. Ima obitelji i korisnika kod kojih zdravstveni djelatnici ili asistenti ne odu ni na toalet jer bi mogli dobiti packu da su pacijenta, korisnika zakinuli za vrijeme.

Kada se terapeut, patronaža ili netko treći ne pokori nebuloznim prohtjevima slijedi tužakaje na sve strane, prijeti se sankcijama itd.

Ti nezadovoljni mijenjaju osoblje kao na traci i zanimljivo je da nikada nisu oni krivi.

Jasno, primjedba na rad, ako je opravdana, upućena ljudima koji barataju s OSI ponekad je dobro došla jer ne radimo svi isto, ne mislimo isto i dobro je izreći stvari kako bi suradnja bila kvalitetnija, ali ako ste izmijenili nekoliko terapeuta, nekoliko asistenata, gunđate na doktore i gdje god se pojavite, onda u prvom redu preispitajte sebe jer je malo puno čudno da vam baš nitko od tih ljudi nije odgovarao.

Osobno imam istu terapeutkinju već skoro deset godina i nikad nismo imale problema jer obje idemo na fer play, dogovor i komunikaciju kako bi rad bio na obostrano zadovoljstvo.

Trenutno imam treću asistenticu, ali ni jedna nije otišla zbog mojeg gunđanja već zbog potrage za boljim životom i većom plaćom. Nikada mi nije ni napamet palo šefovati im, postavljati se s visoka, niti bi mi bilo drago da se neka od njih prema meni postavila s autoritetom. Sve tri su različite kao osobe, ali na svaku sam se priviknula jer sam si u glavi posložila da su mi došle pomoći, a ne odmoći. Znam sam da se prema njima trebam ponašati jednako onako kako bi voljela da se netko prema meni ponaša.

Nitko vam ne može zabraniti da budete mrgudi i da ljude oko sebe tretirate kao nižu sortu, ali onda se nemojte čuditi što ti isti ljudi okreću očima na sam spomen vas samih.

Kad sljedeći put poželite siktati na sve oko sebe i žaliti se na nekorektan tretman, sjetite se da lijepa riječ i željezna vrata otvara. Ne možete tražiti korektnost ako je sami ne pružate.

Piše: Anita Blažinović

Objavljeno: 02.01.2018