Za one koji ga nisu znali, borba za prava osoba s invaliditetom i URIHO su, uz 'Bosakovce', Marku su  bile dvije možda i najvažnije stvari u životu

Marko Damjanović i Damir Fatušić

Već smo na In Portalu pisali o šahovskom Memorijalu 'Marko Damjanović'. Ipak, iskoristit ću privilegiju i poziciju koju imam, i opet ću najaviti turnir. Ovoga ću puta to, međutim, učiniti kao Markov prijatelj, a ne kao njegov nasljednik na mjestu predsjednika ŠK Stjepan Bosak – URIHO.

Odakle uopće početi? Ponekad mi se učini da je sve već rečeno, ali znam da nikad ne možemo dovoljno istaknuti koliko je Marko Damjanović značio svom klubu. I ne samo klubu, značio je cijelom URIHO-u i populaciji osoba s invaliditetom, posebno sportašima. Ali najviše je značio svojim prijateljima. Svima nama.

Kad se dogodilo ono najstrašnije, sudbina kluba je uistinu bila upitna. Srećom, brzo smo shvatili da je to jedina stvar koju nikako ne smijemo dovesti u pitanje. Također, znali smo da na neki način moramo odati priznanje Marku. Odati mu priznanje na neki poseban način. Iako to nismo u prvi tren shvatili, upravo je turnir bio ono što smo tražili.

Kada je postalo jasno da će to biti turnir, odmah smo znali da mora biti velik, ali skroman. Baš kakav je bio i naš Marko. Zapravo, kada razmišljam, često pomislim da bi se Marko možda i ljutio – upustili smo se u nešto veliko na prilično hrabar način, možda čak i pomalo drsko. Ali nadam se da započinjemo jednu novu priču, novo poglavlje u sportu osoba s invaliditetom, možda i u sportu općenito. Ako je tako, znam da bi bio ponosan na nas. Bio bi sretan.

U cijelu stvar se možda uplela i sudbina. Naime, turnir smo inicijalno imali namjeru i želju održavati u vrijeme godišnjice smrti našeg prijatelja. Međutim, prilično zgusnut kalendar šahovskih natjecanja nam je poremetio plan i turnir smo bili zapravo primorani preseliti na sam kraj godine. Onda smo shvatili da su to dani kada obilježavamo Međunarodni dan osoba s invaliditetom i rođendan URIHO-a. Za one koji ga nisu znali, borba za prava osoba s invaliditetom i URIHO su, uz klub, Marku bile dvije možda i najvažnije stvari u životu.

Malo ljudi ima priliku na ovakav način prisjetiti se drage osobe, jednim događajem odati počast prijatelju i svemu do čega je njemu najviše bilo stalo. U tih osam dana stane nevjerojatno puno emocija. Čast mi je i neopisivo zadovoljstvo biti jedan od ljudi koji ima takvu priliku. Baš kao što mi je bila čast biti Markov prijatelj.

Damir Fatušić

Objavljeno: 10.11.2016