Pogled iz kolica Ante Raosa: Često se pitam je li moguće biti sretan kao osoba s invaliditetom
Kao osoba s invaliditetom izloženi ste sažaljenju, a javnost koja vam želi pružiti pomoć ne vidi snagu, ne vidi upornost
Postoje lekcije iz kojih učimo posebne vrijednosti života. Osobe s invaliditetom poseban su primjer - suočene s raznim izazovima prkose i uče kako savladati izuzetno zahtjevne prepreke. Onog trenutka kada prihvatimo istinu i shvatimo kako su pred nama svakodnevne i nepoznate teškoće u nama se budi instinkt snalažljivosti i upornosti. Tako izravno učimo i stječemo dragocjenu mudrost.
Često se pitam je li moguće biti sretan kao osoba s invaliditetom. Znam za promišljanja pojedinaca koji bi radije umrli nego živjeli s invaliditetom, ali ako nam je tijelo slomljeno nije duh, ako ne možemo fizički možemo umno, naš mozak brzo prihvaća različita opterećenja. Dovoljno je pronaći radost u tome što smo živi i bez obzira koliko nam nedostajalo hodanje, ona prava sreća je u nama.
Invaliditet se može dogoditi svakome. Bilo da ga steknemo rođenjem, stradanjem ili oboljenjem. Izazov invalidnosti ne smije biti prepreka životu punom radosti, maštanja, biranja, odlučivanja, ma koliko šokantni bili ti trenuci, pronalaženjem nekog novog sebe pokazujemo zapravo koliko smo veliki, koliko smo mudri. Nitko nije savršen niti slobodan, tereti koji su nam nametnuti samo su iskušenja u kojima učimo kako spoznati sebe. Treba ostati miran kad te u invalidskim kolicima zadesi nevrijeme, a samo jedna stepenica te dijeli od krova. Osobe s invaliditetom često oguglaju na stresove, uče iz njih i bez obzira što su konstantno suočeni s njima ne odustaju - trpe i vjeruju, ustrajavaju i žive. Često se pozivamo sna ljudska prava, ali kada su u pitanju osobe s invaliditetom i njihove različitosti onda je to socijalni problem. Međutim, kada ste drugačiji primorani ste odmah učiti živjeti različitost i njene vrijednosti.
Kao osoba s invaliditetom izloženi ste sažaljenju, a javnost koja vam želi pružiti pomoć ne vidi snagu, ne vidi upornost jer ona samo vidii vanjštinu, ona ne može vidjeti u osobi s invaliditetom čovjeka koji ima znanje i sposobnost biti ekonomski slobodan. Kaže se "ne sudi knjigu po koricama" i ako se okrenemo oko sebe vidjet ćemo niz iznimno pametnih i kompetentnih osoba sa različitim izazovima invalidnosti. Zato ne sudi nikome po vanjštini, jer nikad ne znaš što je čovjek u stanju napraviti.
Jasno mi je kako će invaliditet imati veliki utjecaj na život bilo kojeg pojedinca, ali upravo su osobe s invaliditetom shvatile tajnu života, naime kako uživati u svakom trenutku kao da je zadnji. Dakle, ne zaboravimo: ma koliko bio težak, invaliditet također u sebi nosi neopisive životne vrijednosti.
Piše: Ante Raos
Objavljeno: 15.09.2016