Mi osobe s invaliditetom na izbore izlazimo u uvjerenju da ćemo izabrati moralne i odane ljude koji su spremni služiti svome narodu, poštivati načela demokracije, biti ponizni

 

Nekako sam uzbuđen, nakon sedam mjeseci ponovo idemo na izbore! Samo ne znam što ćemo birati, ne znam tko se zašto zalaže.

Dosadili su mi treći puti, reforme svega a najviše ničega. Dozlogrdilo mi je ovo maltretiranje tko će sa kim u koaliciju, dosadile su mi ove puste odgovornosti, transparentnosti, visoko podizanje ljestvice. Ma dosadilo mi je mangupsko uhljebljivanje, kadroviranje, namještanje, ovo podcjenjivanje i ucjenjivanje onih najvrjednijih i najodanijih, onih koji svakodnevno u ovoj dolini suza pokušavaju preživjeti.

Žalostan sam zbog ovih pripametnih parazita koji su se uvukli u politiku kao podobni, kao klimoglavci, koji galamom ubijaju svaku volju pametnim i kompetentnim da se prihvate posla i izvuku ovu napaćenu zemlju iz blata i usmjere na pravi put.

Kao maloga djed me je učio kako je teško iskorijeniti korov. I doista, ovaj politički korov koji je zahvatio cijelu Lijepu našu treba i pameti, i strpljenja, marljivog i odanog rada kako bi se dogodila časna i odgovorna politika. Ne mogu vjerovati kako ćemo na ovim izborima birati isključivo gubitnike koji će se posložiti na ovaj ili onaj način i napadati jedni druge kao nesposobne. Bilo bi smiješno da nije žalosno, jer ti ljudi usmjeravaju naše živote, te osobe određuju put kojim ćemo ići.

Nažalost istina je, što kod izaberemo izabrali smo isto, izabrali smo osobe koji nemaju hrabrost donositi odluke niti imaju znanja za prepoznati vrijednosti. Izabrat ćemo osobe koje su korumpirane, potkupljive, poslušne, izabrat ćemo osobe koje ne znaju ili ne smiju misliti i odlučivati svojom glavom, izabrat ćemo one koji nemaju ideja za nove vrijednosti, izabrati ćemo one koji mogu govoriti po sat vremena a da ništa ne kažu.

Sada, kada je počela izborna kampanja, nikoga nisam čuo koje su aktivnosti kojima će se potaknuti rast gospodarstva, nitko ne govori o tome kako će rehabilitirati hrvatsko selo, nitko ne govori o tome kako će zaštititi radnika od pohlepe pojedinih poduzetnika. Nitko ne govori kako ćemo oživjeti otoke, kako ćemo uzorati i oživjeti Slavoniju, nitko ne govori o tome kad i gdje ćemo moći ponovo piti hrvatsko mlijeko, jesti hrvatsko meso i voće i povrće, nitko ne govori o tome kako ćemo mladima osigurati mogućnost opstanka na ovim prostorima. Iako su ove teme ponekad površno prisutne u javnosti, o osobama s invaliditetom ni riječi, ma ni slova. Osobe s invaliditetom i djeca s teškoćama u razvoju kao da ne postoje. Niti ih se tko sjeti, niti tko zna kako omogućiti osobama s invaliditetom ekonomsku slobodu.

Postoji jedna poruka "O osobama s invaliditetom nikada bez osoba s invaliditetom“, ta poruka je zapisana u UN Konvenciji debelim slovima, ali očito su i to samo podebljana crna slova u nekoj povelji koja nikome ništa ne znači, iako je ratificirana u Hrvatskom saboru. Proći će i ovi izbori, a osobe s invaliditetom i roditelji djece s teškoćama u razvoju ostat će samo puki promatrači, jer niti tko zna za njih, niti ih tko razumije i, ono što je najgore, ne znaju što bi s njima. Konstantno se događaju neka nagađanja, kao da su osobe s invaliditetom i djeca s teškoćama u razvoju neki pokusni kunići.

Na kraju, htio bih poslat poruku gospodi koja će se uspjeti ugurati na izborne liste. Mi osobe s invaliditetom na izbore izlazimo u uvjerenju da ćemo izabrati moralne i odane ljude koji su spremni služiti svome narodu, poštivati načela demokracije, kulturnog ponašanja, poniznosti. Želimo vjerovati kako biramo čestite i marljive osobe koje misle i odlučuju svojom glavom, kojima je na prvom mjestu čovjek. Želimo vjerovati kako biramo vođe i predstavnike koji će učiniti sve kako bi svaki pojedinac imao priliku za dostojan život. Mislite gospodo na to jer u ovom narodu prošlo je vrijeme lijevih i desnih. Gospodo, došlo je vrijeme poštenih, odlučnih i sposobnih. Gospodo, razmislite!

Piše: Ante Raos

Objavljeno: 07.07.2016