PITANJE: K. N. (21) Kad god je drugima teško, ja sam tu jer se javljaju da rješavam njihove strahove, probleme, neriješene životne situacije, uz to ih i oraspoložim.

 

Ono što nitko od njih ne zna je da nakon što ih umirim i pošaljem kući ostajem sam i plačem. Nisam kao oni, skrivam svoje osjećaje od svih, pa i obitelji. Svi misle kako sam jak i da je sve u redu. Istina je potpuno drugačija, već neko vrijeme osjećam strah od bolesti koja me obilježila kao osobu s invaliditetom, oduzela mi snagu da izađem svaki dan iz kuće i živim kao do prije tri godine. Očaj da padam u depresiju me izjeda, a ipak tješim se da sam imun na tu pošast o kojoj svi govore. Ponekad mi se čini da razlog za moje stanje ne postoji, pa se pitam kako da znam jesam li obolio još i od depresije i može li se ona izliječiti?

ODGOVOR: Nitko nije imun na depresiju! Javlja se u djece, adolescenata, odraslih i starijih osoba, s tim da je najveća vjerojatnost razvoja depresije prisutna kod pojedinaca između 40. i 50. godine života. Činjenica je da svakome ponekad bude teško. U nekim slučajevima, možda znate što vas je oneraspoložilo, dok u drugim ne znate. Negativne misli i osjećaji se mogu javiti bilo kada, pa i onda kada nemate neki konkretan problem. Koji god da je uzrok, pa ako vam se čini da i ne postoji pomoći može razgovor, zapisivanje osjećaja, a ako ste vjernik i molitva.

Istraživanja pokazuju da prije ulaska u zrelo doba otprilike svaka četvrta mlada osoba boluje od nekog oblika depresije. Osnovne karakteristike depresije su sniženo, depresivno raspoloženje, gubitak osjećaja zadovoljstva, gubitak snage i energije, javljanje osjećaja neodređenog straha, osjećaj krivnje, bezperspektivnosti, bezizglednosti, gubitak volje za životom, razmišljanja o samoubojstvu i pokušaji. Uz to nastupa promjena mišljenja, sna i apetita. Neki simptomi obuhvačaju velike promjene u raspoloženju i ponašanju, izolaciju od drugih, bezvoljnost prema skoro svim aktivnostima, značajan poremećaj u ishrani i spavanju, kao i snažan osjećaj bezvrednosti ili bezrazložne krivice. Svi ponekad imamo neki od ovih simptoma, ali ako oni potraju duže od nekoliko tjedana, zašto ne bi porazgovarao s roditeljima o odlasku liječniku koji će utvrditi da li vaše stanje ima neki zdravstveni uzrok.

Velika je razlika između neraspoloženja i patnje uzrokovane depresijom. Kada smo razočarani životom, kada ostanemo bez prijatelja ili izgubimo voljenu osobu, prirodno je da smo tužni i zabrinuti. Takvi događaji gase nam radost življenja. No ubrzo se većina ljudi vraća u svoje uobičajeno stanje. 
Ako se tuga pojavi bez ikakvog razloga ili je ona nesrazmjerna uzroku nastanka, ako ne prestaje ili se ponovno vrati bez objektivnog razloga, ako nam je teško raditi, družiti se, spavati; jednom riječju ako se više ne možemo veseliti životu, onda to više nije neraspoloženje niti obična tuga. To je depresija, ozbiljan duševni poremećaj, bolest koja se mora liječiti. Ne liječi li se, depresija se sve više pogoršava, kao i svaka druga bolest. Baš je zato važno odmah učiniti prvi korak, dakle obratiti se liječniku.
Svjetska istraživanja ukazuju na kontinuirani porast njezine učestalosti još od 1915. godine u svim industrijaliziranim zemljama svijeta, a 2020. godine će vjerojatno biti drugi najčešći uzrok invaliditeta u svijetu (nakon kardiovaskularnih bolesti). Postoje jasne rodne razlike u razvoju ovog poremećaja pri čemu žene imaju dvostruko veći rizik od razvijanja bolesti u odnosu na muškarce. Kod žena se depresivni poremećaj javlja u nešto ranijoj dobi, imaju češće i dulje epizode sniženog raspoloženja te su otpornije na psihofarmakološki tretmana.

Imajte na umu da je depresija izlječiva bolest. Što više oboljeli od depresije nauči o ovoj bolestii što više sudjeluje u programu svoga liječenja, lakše će se osloboditi od depresivnih simptoma. Izlječenje nikada ne dolazi trenutno, preko noći: potrebno je više tjedana liječenja da bi se oboljeli osjećao bolje, stoga budite strpljivi.

In Portal

Objavljeno: 01.02.2016