Ponukani sve težim položajem djece s teškoćama u razvoju, udruga osoba s invaliditetom Sisačko-moslavačke županije priopćenjem upozorava na kršenje prava djeteta od samog rođenja

Razmišljajući o Ustavu RH, zakonima i konvenciji UN čiji smo potpisnici znamo da smo svi isti i imamo svi ista prava i jednaku vrijednost. Nažalost, u slučajevima djece s razvojnim teškoćama i osoba s invaliditetom odmah krećemo s kršenjem istih.

 NEDOSTUPNOST MEDICINSKE I REHABILITACIJSKE PODRŠKE

Većina djece s područja Sisačko-moslavačke županije rađa se u rodilištu Opće bolnice „dr. Ivo Pedišić“ u Sisku. Koliko imamo zaposlenih neuropedijatara!? Trenutno nijednog jer je dr. Petrović otišla u Specijalnu bolnicu Goljak. Podsjećamo, od 2005. godine sisačka bolnica ima status „Bolnica prijatelj djece“. U samom rodilištu, ako se odmah pri rođenju djeteta prepoznaju razvojne teškoće, roditelji su prepušteni sami sebi jer ne postoji jedan interventni tim podrške koji bi činili neuropedijatar, psihoterapeut, socijalni radnik i predstavnici Udruga, koji bi dali prvu podršku pri sučeljavanju roditelja s dijagnozom djeteta, upoznali ih s pravima i povlasticima te mogućnostima rane intervencije i rehabilitacije koja je izuzetno važna. Bitno je da se s njom krene odmah kako bi se što više sanirale i rehabilitirale razvojne, tjelesne ili intelektualne poteškoće. U radu s ovim obiteljima imamo nažalost iskustva iz terena da se neka djeca npr. U bolnicu Goljak javljaju prvi puta tek u trećoj ili četvrtoj godini života. U Sisačko-moslavačkoj županiji, za svih spomenutih otprilike 1.500 djece s razvojnim teškoćama imamo dostupnog jednog stručnog fizijatra pri Lječilištu Topusko, jednog educiranog Bobath fizioterapeuta, radnog terapeuta i logopeda. Liste čekanja su duge. Logoped pri Jodnom u Sisku zbog velikog broja djece ne radi terapiju već savjetovanje roditelja s nedovoljnim kapacitetima za provođenje kontinuiranih tretmana. Na našem užem području ne postoji edukacijski rehabilitator koji bi radio s djecom u programu rane intervencije ili na teret HZZO ili u sustavu socijalne skrbi te su roditelji prepušteni svojoj snalažljivosti ili područnim Udrugama koje su kod nas postale nositelji sustava. Nedostaje nam dječji psiholog.

Prema važećem Zakonu o socijalnoj skrbi dijete do navršene jedne godine života ne može ostvariti pravo na osobnu invalidninu, a zbog nedostataka usluga na regionalnom području troškovi rastu jer po većinu usluga roditelji moraju s djecom putovati u Zagreb.

 

INKLUZIJA I INTEGRACIJA DJECE S RAZVOJNIM TEŠKOĆAMA U PREDŠKOLSKI

I ŠKOLSKI SUSTAV

Ako se podsjetimo na Ustavne odredbe i Konvencije Ujedinjenih naroda s početka ovog priopćenja, te odredbe koje je iz sustava socijalne skrbi Hrvatska potpisala prilikom ulaska u Europsku uniju, integracija bi trebala živjeti u punom obimu i u našoj Županiji. Tu imamo predivan primjer Grada Siska koji je jedan od rijetkih gradova na nivou RH koji zapošljava treće odgajatelje, prateći pedagoški standard, kako bi primio i integrirao djecu s teškoćama u razvoju. Iskreno se nadamo da ćemo primjer Siska proširiti na sve osnivače vrtića u našoj županiji, tako da sva djeca s TUR budu integrirana u rani sustav predškolskog odgoja kako bi u "zdravoj" sredini imali priliku učiti i upijati ispravne obrasce ponašanja, a ujedno bi i zdrava djeca imala priliku živjeti s različitosti što bi u konačnici smanjivalo stereotipe i predrasude te doprinosilo socijalnoj uključenosti. Nakon provedene uspješne integracije u odgojni sustav uvelike bi nam bila olakšana integracija u sustav obrazovanja. U našem zakonu postoji više oblika obrazovanja, no kod nas se još uvijek djeca (posebno ona s intelektualnim oštećenjima) najčešće odmah upisuju u posebne programe bez da im se pruži prilika integracije u redovan sustav kroz prilagođen ili poseban program ili kroz program djelomične integracije, kako bi barem kroz odgojne predmete imali priliku socijalizacije s redovnom djecom koja su za njih izuzetno stimulirajuća. Skorim izlaskom Pravilnika o odgoju i obrazovanju učenika s TUR nadamo se da će se i u našoj županiji to promijeniti.

Po završetku obrazovanja djece s TUR oni su pretežno ljudi s 21. godinom i nemaju baš neku perspektivu za daljnji život. Nemamo podataka o zaposlenosti OSI, pogotovo onih s intelektualnim teškoćama. Nedostaju sadržaji, ne postoje inkluzivne zajednice. Oni pretežnoostaju u kućama s već izmorenim roditeljima. Postoji i mogućnost boravka u Centru Komarevo gdje se opet izoliraju. U vrijeme kada su svima puna usta inkluzije i deinstitunacionalizacije mi ih opet izoliramo. Zajednički trebamo pronalaziti rješenja kako bismo ih uključili u društvo. Težiti i promovirati inkluziju, nimalo lak posao na razvijanju svijesti ljudi oko nas.

 

CENTAR ZA REHABILITACIJU

Jedno od zadnjih predizbornih obećanja bilo je i osnivanje Centra za autizam u našoj županiji. Nadamo se da će projekt zaživjeti, ali istovremeno apeliramo da to ne bude Centar za autizam nego Centar za rehabilitaciju kako bismo pokrili sve vrste oštećenja. Na taj način sačuvale bi se obitelji jer je nažalost sve više brakorazvodnih parnica među roditeljima koji imaju djecu s razvojnim teškoćama, a i djeca bi imala potrebnu rehabilitaciju u vlastitoj sredini. Tako bi zaživjela rana intervencija kod nas.

 

DEINSTITUCIONALIZACIJA – ORGANIZIRANO STANOVANJE

Trenutno na području države u oblike organiziranog stanovanja uključeno je oko 300 osoba s invaliditetom. Apeliramo na gradove u županiji da krenu s pronalaženjem raspoloživih stambenih prostora kako bi prve inkluzivne zajednice saživjele i u našim sredinama. Ujednom stanu živi od jedne do pet osoba, u skladu sa svojim željama i potrebom za podrškom.

Svakoj se osobi pruža podrška u svim životnim područjima (stanovanje, rad, slobodno vrijeme). Osobama se pruža podrška kako bi u što je moguće većoj mjeri usvojile vještine odgovornog ophođenja s novcem, brige o sebi i o stanu, pripreme hrane, korištenja javnog prijevoza i stvaranja i održavanja prijateljstava i poznanstava. Potiče se korištenje resursa i usluga koje lokalna zajednica nudi, a time se najčešće za osobe s intelektualnim teškoćamaosmišljava život najsličniji onome kojeg su u mladosti imali u svojim obiteljskim domovima. Ovo je puno humaniji oblik zbrinjavanja nego stavljanje tih osoba u institucije tipa kao što je kod nas Centar za Komarevo.

Na kraju zajedno s predsjedništvom UOSI SMŽ apeliramo i pozivamo kompletnu lokalnu i područnu samoupravu Sisačko-moslavačke županije da nam pomognu u ostvarivanju prava naše djece s teškoćama u razvoju i osoba s invaliditetom na suživot i jednakost!

 

Predsjedništvo UOSI SMŽ

Objavljeno: 13.12.2014