Neurološke bolesti koje se svakome mogu dogoditi a uzrokuju teški invaliditet

PITANJE: D. K. (53) Poštovani, u posljednje vrijeme nekoliko meni bliskih osoba teško je oboljelo i čak steklo invaliditet.

 

Pomalo me plaši i ljuti saznanje da im se možda moglo pomoći pravovremenom reakcijom. Molim vas možete li navesti neke osnove po kojima se može prepoznati pojava bolesti koja može prouzročiti invaliditet? Trenutno i moj dobar prijatelj odgađa odlazak liječniku, pa mi savjetujte kako da mu pomognem?

ODGOVOR: Od deset bolesti koje uzrokuju invaliditet osam ih je neuroloških. Pet milijuna ljudi boluje od Alzheimerove bolesti, a od Parkinsonove četiri milijuna. Godišnje petnaest milijuna ljudi u svijetu dobije moždani udar. Od epilepsije pati 65 milijuna osoba. Svaka sedma osoba, točnije 350 milijuna ljudi, trenutno boluje od depresije.

Alzheimerova bolest je progresivna bolest mozga karakterizirana gubitkom pamćenja, sposobnosti rasuđivanja i promjenama osobnosti. Osim što se radi o vodećem javnozdravstvenom problemu, ovaj poremećaj predstavlja najčešći oblik demencije koji zahtjeva pravodobno prepoznavanje i liječenje.

Parkinsonova bolest je progresivni poremećaj živčanog sustava koji utječe na kretanje. Ona se razvija postupno, ponekad počevši s jedva primjetnim tremorom, odnosno drhtanjem u samo jednoj ruci. Ovaj poremećaj često uzrokuje ukočenost ili usporenje pokreta. Govor može postat mekan i nejasan. Iako se Parkinsonova bolest ne može izliječiti, lijekovi mogu značajno ublažiti simptome bolesti. U nekim slučajevima, liječnici preporučuju operaciju s ciljem regulacije pojedine regije mozga kako bi se ublažili simptomi.

Znakovi koji upozoravaju na moždani udar su kada osjetite da vam se nešto događa, ali ne možete shvatiti da li je to samo umor, smetenost ili nešto ozbiljnije. Moždani udar može uzrokovati probleme s vidom: dvostruku sliku, zamagljenu sliku ili potpuni gubitak vida na jedno oko. Ako se ne možete nasmiješiti, izgovoriti jednostavnu rečenicu, isplaziti ravno jezik ili podići ruke, zovite Hitnu. Prilikom moždanog udara mnogo štete može se sprječiti brzom medicinskom intervencijom. Ako se stigne do liječnika za tri sata od prvih simptoma, oporavak je znatno olakšan.

Osnovni simptom epilepsije je kratka, abnormalna faza ponašanja koja se općenito naziva napadajem ili konvulzijom. No, zasigurno jedna jedina epizoda te vrste nije znak epilepsije. Epileptični napadaji se ponavljaju. Među brojnim oblicima te bolesti vrijedi spomenuti dva glavna i poznata kao petit mal i grand mal. Petit mal epilepsija je bolest djetinjstva koja obično nestaje u kasnoj adolescenciji. Ako dijete od vremena do vremena odjednom počne bezizražajno zuriti oko sebe nekoliko sekundi (ponekad do pola minute), prekidajući aktivnost kojom se bavilo, vjerojatno se radi o ovom obliku epilepsije. U tom intervalu dijete nije svjesno događaja oko sebe i neće vam odgovoriti ako mu se obratite. Mogući su i slabi trzaji glave ili ruku, iako djeca s petit mal epilepsijom obično ne padaju na pod za vrijeme napadaja. Po završetku napadaja dijete se ponaša kao da se ništa nije dogodilo, a često i ne zna za “prazno razdoblje”. Najkaraktenstičniji simptom grand mal epilepsije je napadaj pri kojem nesvjesni bolesnik pada na pod, a cijelo mu se tijelo najprije ukoči, pa se počne nekontrolirano trzati. To može potrajati nekoliko minuta, nakon čega obično slijedi razdoblje dubokog sna ili psihičke smetenosti.

Depresivna osoba se osjeća tegobno većinu vremena, teško donosi odluke, ne može izađi na kraj sa problemima sa kojima se inače uspješno nosi, osjeća se uznemireno i nemirno, iscrpljeno, gubi apetit (premda je kod nekih osoba prisutno dobijanje na težini i povišen apetit), ima poteškoća sa spavanjem i obično se budi ranije, gubi interes za seks, ima niže samopouzdanje, osjeća se beskorisno, izbjegava druge ljude.

Većini ljudi nije nimalo ugodno kad moraju ići na liječnički pregled ili ostati u bolnici na liječenju. Pomozite prijatelju koji sumnja da je bolestan na način da napiše simptome svoje bolesti te navede sve lijekove i druge preparate koje možda uzima. Zapišite i pitanja koja bi trebalo postaviti liječniku. Pomozite osobi da se sjeti raznih pojedinosti u vezi sa svojom bolešću. Ako pomažete nekom svom prijatelju, potaknite ga da razmisli je li netko iz njegove obitelji već bolovao od iste bolesti. Nemojte pretpostaviti da liječnik sve to već zna ili da će ionako pitati takve pojedinosti.

In Portal

 

Povezane vijesti