Klub sretnih žena djeluje unutar Zagrebačkog instituta za kulturu zdravlja, a namijenjen okupljanju žena koje su na razne načine vezane za Domovinski rat, bilo kao braniteljice, supruge branitelja, kao one koje su radile kao civili u ratu, udovice te majke stradalih u ratu. Ideja Kluba je da se ženama koje su marginalizirane u našem društvu i čijim se problemima nitko ne bavi omogući svojevrsna psihološka potpora, a i radna terapija uz osobe koje imaju manje-više slična životna iskustva, jer svi znamo da je 'čovjek čovjeku lijek'. Klub je zamišljen kao mjesto gdje će se takve žene osjećati sigurno i sretno, gdje će biti opuštene. Mirela Cvitić, voditeljica Kluba sretnih žena, iznijela je vlastito iskustvo osnivanja i djelovanja kluba.

 

Recite nam kako se rodila potreba za osnivanjem Kluba sretnih žena?

- Krenulo je nakon što sam i sama oboljela od maligne bolesti, karcinoma dojke, i kao zdravstveni radnik počela doživljavati bolest na drugačiji način. Ne da se to mene ne tiče, već kao da bih mogla promijeniti nešto u tome svemu. Upoznala sam divne žene tijekom mog liječenja i rodila se ideja o klubu. Kad vidite onaj hodnik Instituta za tumore - tamo sjedi 98 posto žena. Tada se zapitaš o čemu se tu radi i shvatiš da u današnjem vremenu žene žive jako stresno. Sve iziskuje puno obaveza i dokazivanja, od posla gdje moraš biti konkurentan, pa kroz obitelj i dom. Nitko te ne može razumijeti kao netko tko je prošao istu stvar kao i ti, od bolnica i terapija do suočavanja sa smrću.

Dolaze li kod vas žene koje su prošle proces liječenja ili one koje se tek suočavaju s dijagnozom?

- Proces liječenja je vrlo širok pojam. Za mene je to i kada svakih šest mjeseci moram ići na kontrole koje su užasno stresne. Svakoj od nas, ne samo meni. Neke žene su prošle šest, sedam operacija, a ima i žena koje će cijeli život biti na kemoterapijama.

Koji je smisao Kluba sretnih žena?

- Imam divne prijateljice, ali ne mogu podijeliti s njima iskustvo kao sa ženama u klubu koliko me boli. Smisao naslova Klub sretnih žena je da, bez obzira što smo mi prošle a prošle smo stvarno grozne stvari, mi želimo biti sretne. Kad se čovijek nađe pred zidom, taj karcinom je stvarno crveni karton i zadnje upozorenje da nešto moraš promijeniti, a onda ti se preokrene i mentalni sklop. Shvatiš da moraš posvetiti vrijeme sebi bez obzira na sve moguće i nemoguće stvari koje te prate. Trebaš neki kutak gdje si samo ti i nitko drugi i radiš ono što ti želiš. To je smisao ovog kluba u kojem se mi okupljamo.

Jedan od krucijalnih ciljeva je utjecaj na poboljšanje kvalitete života žena, pa uz redovito sastajanje u okviru projekta provodite razne kreativne radionice, organizirate književne večeri i manifestacije, večeri sa stručnjacima iz raznih oblasti, a sve to sa svrhom "rješavanja problema na jednom mjestu“, te pozitivnog psiho-socijalnog djelovanja. Kako to izgleda?

- Imamo kreativni dio kroz radionice. Ja vodim tzv. Čavrljaonice, kako smo nazvali naše kavice sa smiješkom. Imamo i književne večeri, oslikavanja raznih predmeta, glazboterapiju, sviranja na tibetanskim loncima. Sa studenticom likovne umjetnosti radili smo ljute postite. Pisale smo zbog čega smo ljute te smo ih lijepili na zid i fotografirale. Zid je bio prepun toga jer smo jako ljute. Dolazi nam pjesnik koji čita svoje pjesme i mi čitamo naše koje pišemo. Ja recimo puno pišem. Moja najveća želja je osnovati pjevački zbor. Kad dođem do toga onda znam da sam ostvarila cilj, ali to je dalek put.

Sve informacije o Klubu sretnih žena te prijave u članstvo na stranici www.zikz.hr.

Razgovarala: Božica Ravlić

Objavljeno: 12.04.2016