Za Denija Černija odlazak na Paraolimpijske igre ostvarenje je sna o kojem mašta od početka svoje atletske karijere. Ovaj skroman paraolimpijac iz Grubišnog Polja ne želi unaprijed prognozirati rezultate u Tokiju, ali je siguran kako će dati sve od sebe kako bi izborio što bolji plasman

 

Intervju je objavljen na stranici Hrvatskog paraolimpijskog odbora, a donosimo ga u cijelosti.

Ovo će biti tvoje prve Paraolimpijske igre u karijeri. Je li te iznenadila vijest o plasmanu na POI i kakva su tvoja očekivanja po pitanju medalja i rezultata?

- Nije me iznenadila vijest o plasmanu na Paraolimpijske igre jer je bilo očekivano da ću svoju pozivnicu za Tokio zaslužiti ukoliko postignem osobni rekord, što sam i učinio u Splitu prošle godine.

Što se tiče emocija, bio sam očekivano presretan s obzirom da sam uspio dostići svoj cilj i ostvariti nešto o čemu sam maštao od početka karijere. O prognozama i očekivanjima ipak ne bih puno govorio, ali siguran sam da ću dati sve od sebe, kao što sam to činio i do sada na treninzima i natjecanjima, a hoće li to biti dovoljno za medalju, vidjet ćemo.

Kada je i kako započela vaša sportska karijera? Kada ste prvi put došli na trening atletike i otkrili svoj talent svom sportu?

- Moja sportska karijera započela je 2006. godine, kada sam dobio poziv od Darka Kralja koji me pitao bih li počeo trenirati atletiku. Moram priznati da do tada nisam imao nikakav doticaj s atletikom, ali me njegov poziv svakako bio zaintrigirao i htio sam se okušati u nečem novom.

Trening mi se svidio odmah na prvu. Trener Boris Kljaić me tada najprije naučio tehniku bacanja, a kada smo zamjetili da posjedujem određen potencijal, nastavio sam trenirati i s vremenom postajao sve posvećeniji tom sportu.

Koliko je pandemija utjecala na vaše pripreme za Tokio? Je li vam je odgađanje Paraolimpijskih igara pomoglo ili više odmoglo?

- Mislim da pandemija nije nepovoljno utjecala na kvalitetu mojih treninga, već mi je samo omogućila još dodatnog dragocijenog vremena kako bih još više i duže radio na sebi.

Koji vam je do sada najdraži trenutak u sportskoj karijeri?

- Moj najdraži trenutak je svakako zlatna medalja u disciplini bacanja diska na IWAS svjetskom juniorskom prvenstvu u Švicarskoj 2009. godine. To je bila moja prva medalja s nekog većeg natjecanja.

Što smatrate svojim najvećim kvalitetama u sportu kojim se bavite i što vas izdvaja od drugih sportaša iz iste discipline?

- Smirenost, upornost i disciplina.

Postoji li neko natjecanje u vašoj sportskoj karijeri te rezultat s kojim nikako niste bili zadovoljni i rado biste vratili vrijeme i ponovili natjecanje?

- Naravno da postoje natjecanja gdje možda nisam postigao rezultate kojima sam težio nakon čega je nastupilo nezadovoljstvo i razočaranje, ali ne bih vraćao vrijeme niti mijenjao bilo što jer smatram da su upravo neuspjesi i porazi najbolja iskustva koja nas osnaže i nauče mnogočemu.

Što u vašem životu smatrate najvećom motivacijom i utjehom? Što vas to uvijek gura naprijed i potiče da nikada ne odustajete?

- Moja obitelj, trener, prijatelji i misao da je svaki dan nova avantura koja čeka da bude započeta.

 

Izvor: HPO

Objavljeno: 24.08.2021