MOJA PRIČA Deni Černi

Moja poruka drugim osobama s invaliditetom bila bi da se nikad ne predaju ma koliko im bilo teško i da pokušaju pronaći nešto što će ih usrećiti i ispuniti njihov život, poruka je najboljeg atletičara s invaliditetom u seniorskoj kategoriji Bjelovarsko-bilogorske županije

 

Deni Černi rođen je 3. svibnja 1993. godine u Virovitici , a po struci je tehničar za računalstvo.

Sa šest godina sam obolio od bolesti dystonia, te sam veliki dio djetinjstva proveo u bolnicama na raznoraznim pretragama - kaže nam Deni.

Nije bilo lako prihvatiti cjeloživotni invaliditet.

- U početku se bilo doista teško nositi s invaliditetom i činjenicom da ste 'drukčiji', ali, srećom, imao sam iza sebe moje roditelje koji su mi vrlo dobro objasnili da biti osoba s invaliditetom nije ništa neobično i da će mi u nekim situacijama biti teže nego nekim osobama moje dobi, no da nikad ne odustajem - kaže Černi.

- Tijekom osnovnoškolskog, pa tako i srednjoškolskog obrazovanja, imao sam problema s pogledima 'znatiželjnih' ljudi koji me ne poznaju, ali sam se brzo navikao budući da  sam blagonaklonog stava i svakoj osobi pristupam na prijateljski način - nastavlja Deni.

Ljubav prema atletici rodila se u tinejdžerskoj dobi.

- Sa 14 godina sam dobio poziv Darka Kralja hoću li probati trenirati atletiku, a u meni je proradila neka želja i odmah sam pristao. Nakon prvog odrađenog treninga svidjelo mi se bacanje kugle i želio sam nastaviti. Kako sam trenirao, tako su dolazila sve veća natjecanja pa tako i dodatna motivacija za biti bolji i ostvariti više. Moji trenutačno najveći uspjesi su drugo.mjesto u bacanju kugle na Europskom prvenstvu u Berlinu 2018. godine, prvo mjesto u bacanju kugle na IWAS svjetskim igrama u Portugalu 2017. u seniorskoj konkurenciji te rušenje svjetskog juniorskog rekorda u bacanju diska 2010. godine. Trenutačno sam u fazi priprema za Svjetsko prvenstvo u Dubaiu krajem ove godine. Najveća podrška mi je obitelj i trener Boris Kljaić - kaže nam Deni, pred kojim je, čini se, još puno medalja.

- Moja poruka drugim osobama s invaliditetom bi bila da se nikad ne predaju ma koliko im bilo teško i da pokušaju pronaći nešto što će ih usrećiti i ispuniti njihov život- zaključio je mladi sportaš i predsjednik Atletskog klub osoba s invaliditetom Otos Grubišno Polje.

Anita Blažinović

Objavljeno: 07.03.2019

 

Povezane vijesti

MOJA PRIČA Ante Armanini

Nemojte odustajati u zahtjevima i planovima da svojoj djeci osigurate normalan život u skladu s vremenom u kojem živimo. Stupanj razvijenosti mjeri se količinom brige za najranjivije skupine društva, poručuje Ante Armanini, predsjednik Udruge za autizam Zadar

MOJA PRIČA Margareta Sedlarević

"Nemojte se nikada prestati boriti. Postoje stvari koje nas kao osobe s invaliditetom limitiraju, ali unatoč njima, život može lijepo izgledati. Toliko je puno razloga za sreću", poručuje djevojka iz Slavonskog Broda

MOJA PRIČA Zoran Stojanović

'Sport i rekreacija su u funkciji rehabilitacije kako u fizičkom, tako i u psihičkom smislu. Baveći se sportom postaješ društveniji, brže i životno sazrijevaš, jer se znaš nosti s porazima i pobjedama'

MOJA PRIČA Kristina Horžić

Kristina Horžić, kojoj je spinalna mišićna atrofija dijagnosticirana još u drugoj godini života, postala je jedna od najsrčanijih aktivist(ic)a za lijek Spinrazu

MOJA PRIČA Roko Mikelin-Opara

Roko Mikelin-Opara jedan je od najuspješnijih sportaša s invaliditetom u povijesti naše zemlje, osvajač osam medalja na paraolimpijskim igrama i nositelj titule svjetskog prvaka u plivanju

MOJA PRIČA Maca Maradona

Na pitanje odakle joj nadimak, objasnila je da su je tako prozvali oduševljeni novinari na turniru u Italiji, kada je s nenavršenih 14 godina slučajno odjenula dres sa slavnim brojem deset