Mi smo ljudi u svijetu brojeva. Drugačiji. I ne tjerajte nas da budemo ono što nismo. Ne tjerajte nas da budemo isti kao drugi. Ne tjerajte nas da budemo samo novinari

 

Kako već neko vrijeme na In Portalu nemamo kolumne, a komentari uglavnom ipak imaju ponešto drugačiji format - iako format nije prava riječ, naravno, ali ja nisam dovoljno pismen da bih znao bolju - koji zahtijeva i donekle ozbiljniji pristup, tako ste možda zaboravili da ja jako volim probijati četvrti zid. Kako bih vas podsjetio, danas ću biti potpuno s druge strane tog Molièreovog nevidljivog zida.

Mrzim novinare.

I to je laž, iako je baš novinar smatrao priličnim ozlijediti me zbog mog pisanja. Ne mrzim nikoga pa ni novinare, čak ni njega. Mrzim novinarstvo. Mrzim ga zbog onoga što je postalo.

O svemu ovome sam već pisao, čini mi se i previše puta. I sada dok sjedim tu, dok vam opet pišem o tome i, htio ili ne htio, razmišljam o tome, dolazim do zanimljive dileme - jesu li ovakvi novinari i novinarstvo produkt sada već opasno prevladavajućih moralnih i društvenih devijacija ili je, pak, ovakvo društvo groteskni plod morbidnih požuda koje može zadovoljiti jedino nikad dovoljno velika čitanost i gledanost?

Kao što se mogu zapitati u slučaju djece, osoba s invaliditetom pa i djece s teškoćama u razvoju, mogu se zapitati i u slučaju novinarstva - kada su prava postala važnija od obveza i odgovornosti? Kada je ego postao središte bezbrojnih samotnih svemira?

I ovo bi bio kraj uvoda. Kladim se da nemate pojma o čemu će biti ovaj komentar ni kakve sve ovo veze ima s osobama s invaliditetom. Osim ako ste slučajno pročitali naslov. Ili podnaslov. Nadam se da niste.

Riječ je o In Portalu. Prvom i vjerojatno još uvijek jedinom ovakvom mediju na svijetu. Od osoba s invaliditetom, za osobe s invaliditetom. Svaki dan. Već sedmu godinu. Uz vas i s vama. Bez floskula.

I došlo je vrijeme da se pohvalimo. I požalimo. A ja osjećam posebnu čast i privilegiju da će to izaći baš iz mog virtualnog pera.

Zašto sam, dakle, započeo priču na način na koji jesam? Zato što sve to što sam napisao mi ne želimo biti. Ne samo da to ne želimo biti, mi to nismo.

Nije samo stvar u tome da, uz izuzetak našeg glavnog i odgovornog, nitko nije na In Portal došao kao novinar. To je najmanje važno, ne brojimo krvna ni profesionalna zrnca. Puno važnije je ono što predstavljamo. Ono što želimo biti, svijetu u kojem postojimo usprkos. I ono što smo postali, osobno i profesionalno.

U svijetu senzacionalizma i neprekinutog kruga straha i panike, mi želimo biti utočište informacije i razuma. U svijetu pseudoznanosti, laži i obmana, mi želimo biti oaza znanosti i istine. U svijetu šminke i plastike, mi želimo biti osjećaj. U svijetu kvantitete, mi želimo biti kvaliteta. U svijetu prolaznih klikova i lajkova, mi želimo kontinuirano rastući, ali isključivo društveno odgovorni utjecaj.

U svijetu brojeva, mi želimo biti ljudi.

Iz takvog svijeta smo izopćeni, na neki način. Zato što smo drugačiji. Baš kao što su, iz istog razloga, iz njega izopćene i osobe s invaliditetom. I našem statusu nimalo ne pomaže to što gotovo bezglavo inzistiramo pisati upravo i gotovo isključivo o izopćenima, o osobama s invaliditetom.

I tu dolazimo do vas. Nas. I do onoga što nas muči.

In Portal je zamišljen kao nešto više od običnog digitalnog medija. In Portal je zajednica. Zajednica svih nas. Prostor u kojem ćemo se skupa predstaviti, pokazati i nametnuti onima koji nas žele i uspijevaju izopćiti. Prostor u kojem ćete i vi stvarati, prostor koji ćete i vi oblikovati.

No ni to neće ići bez vas. Bar ne na ovaj način. Jer ne možete samo očekivati i tražiti, a ne davati ništa.

In Portal je tu zbog vas, ali ne samo zbog vas, nego zbog svih nas. Svi imaju pravo na to da njihova priča bude predstavljena svijetu, ali nitko nema pravo braniti to drugima. Nitko nije važniji od nekog drugog i nitko nema pravo određivati što hoće ili neće biti objavljeno.

In Portal je tu za svakoga i zbog svakoga, ali nije ničija igračka. Nije ničija prćija. Zar je i tu ego postao središte bezbrojnih samotnih svemira? Zar smo toliko jadni?

Mi smo ljudi u svijetu brojeva. Drugačiji. I ne tjerajte nas da budemo ono što nismo. Ne tjerajte nas da budemo isti kao drugi. Ne tjerajte nas da budemo samo novinari.

Jer mi smo In Portal.

Piše: Damir Fatušić

Objavljeno: 18.10.2019