"Nemojte se nikada prestati boriti. Postoje stvari koje nas kao osobe s invaliditetom limitiraju, ali unatoč njima, život može lijepo izgledati. Toliko je puno razloga za sreću", poručuje djevojka iz Slavonskog Broda, kojoj su zbog prometne nesreće amputirane obje noge

 

Da život piše različite romane, dokaz je i Margareta Sedlarević (21), rođena u zimsko doba, u prosincu 1997. godine u Slavonskom Brodu kao dijete maloljetne majke i nekoliko godina starijeg mladića, u ranim dvadesetima. Iako sam početak nije bio bajan, ipak je završilo dobro za dijete. Kako se biološki roditelji nisu vjenčali, a djedovi i bake nisu se adekvarno brinuli, malena djevojčica je sa samo tri godine udomljena u obitelj Dobrić, gdje je ostala do današnjeg dana.

Budući je oduvijek voljela životinje, završila je Srednju školu 'Matija Antun Reljković' u Slavonskom Brodu, smjer veterinarski tehničar.

Udomiteljski roditelji sa svojom vlastitom djecom bili su velika potpora Margareti.

- Udomiteljstvo je završilo dana kada sam napunila dvadeset i jednu godinu, 18. prosinca 2018., ali sam nastavila živjeti s njima u zajednici. To su ljudi koji su od moje treće godine uvijek bili tu za mene i oni su moja obitelj, ne krvno, ali na svaki drugi način jesu – rekla je Margareta.

Ta veza udomiteljske obitelji i same Margarete posebno se pokazala čvrstom  nakon prometne nesreće 2013. godine, uslijed čega je zadobila teški invaliditet.

- Vraćala sam se kući iz škole zajedno s još dvije učenice, od kojih mi je jedna bila prijateljica. Bile smo na nogostupu kada je mene i još dvije djevojke pokupio auto. Tada sam bila u prvom razredu srednje škole. Zbog ozljeda mi je tada amputirana desna noga, a dvije godine nakon toga i lijeva. Čitav mi se život iz korijena promijenio. Dugo sam bila po bolnicama. Kroz dosta toga je trebalo proći. Od zarastanja rana, fizikalne terapije, ponovnog učenja hodanja, psihoterapije te navikavanje na život u kojem postoje mnoga ograničenja koje je trebalo shvatiti i  prihvatiti. Desna noga je amputirana odmah, te iste 2013. godine. Tada su lijevu nogu uspjeli spasiti, ali je bila previše oštećena. Hod s njom je postajao sve gori i bolniji. Živci u lijevoj nozi su bili nepovratno oštećeni, zbog čega su stopalo i gležanj morali amputirati. To je bila nova operacija, nakon koje je opet trebalo savladati hod, ovoga puta s dvije proteze. Fizički sam se otada dosta oporavila, ali liječenje je doživotno te stalno treba ulagati rad da ne bi došlo do novih pogoršanja. Proteze se moraju konstantno održavati i prilagođavati da ne bi došlo do dodatnih problema. Neke dane je bolje pa se dobro služim s njima, a nekada noge previše bole pa moram odmarati po par dana. Kada je vani sklisko, ne mogu nigdje, jer ne mogu normalno hodati. Isto tako kada su vani visoke temperature, ne mogu hodati jer se proteze od znoja skidaju. Imam propisano koliko ih je dnevno najbolje koristiti, a kad se ta granica prekorači, javljaju se bolovi – pojasnila je.

Najveći problem koji je trebala premostiti, a što i sama ističe, bilo je 'prihvaćanje nove sebe, svojih mogućnosti i nemogućnosti'. No, uz veliku potporu bližnjih, uspjela je proći sve prepreke.

Margareta je veliki zaljubljenik u fotografiju, pa je učlanjena u Fotoklub Kadar SB.

- Volim fotografirati i uređivati fotografije. Sve je to amaterski, ali me opušta i uživam u tome. Fotografiram mnoštvo motiva kao što su ljudi, životinje, iako najradije volim prirodu. Isto tako volim čitati knjige i gledati filmove – rekla je.

Još se uvijek nije pokušala zaposliti.

-  S obzirom na propisano vrijeme koje mi je preporuka koristiti proteze, ne bih mogla raditi puno radno vrijeme. Jedno vrijeme sam se htjela baviti uzgojem manjih pasmina pasa. No s vremenom sam shvatila kako mi to ne bi bilo moguće zbog tehničkih razloga. Psi su živa bića koja zahtjevaju stalnu njegu, a meni to ne bi uvijek bilo moguće iz ranije navedenih razloga, problema s protezama.

Okružena je dobrim ljudima koji su puni razumijevanja, tako da ne može reći da joj je diskriminacija do sada bila problem. Iznimno je sretna zbog toga.

Uglavnom, svjesna situacije u kojoj se nalazi, za sada još uvijek ne radi velike i životne planove, ali je 'u fazi osmišljavanja'.

Na osnovu dosadašnjeg životnog iskustva, poručila je ostalim osobama s invaliditetom:

- Nemojte se nikada prestati boriti. Postoje stvari koje nas kao osobe s invaliditetom limitiraju, ali unatoč njima, život može lijepo izgledati. Toliko je puno razloga za sreću!

Klaudija Klanjčić

Objavljeno: 16.01.2019