Moja priča: Duje Radetić
Duje je teški bubrežni bolesnik i čeka na transplantaciju ovog organa koji za njega život znači. Bio je izložen nasilju, ali isto tako svjedočio neizmjernoj dobroti ljudi. Sve što traži jest posao i život dostojan čovjeka
Duje Radetić, 23-godišnji mladić iz Splita, ne zna što to znači živjeti bez straha za vlastiti život, stalnih odlazaka u bolnicu, pa ipak drži ga nada da će doći dan kad će to biti samo ružna uspomena. Svojim iskustvom želi ukazati na probleme osoba kojima se ne vide zdravstveno stanje i to dodatno opterećenje svakodnevnog dokazivanja nemoći uzrokovane bolešću.
Rodio se s umanjenim bubrezima i od sedme godine je imao brojne operativne zahvate, u više navrata peritonitis. Peritonitis je upala peritoneuma (potrbušnice), koja može biti akutna ili kronična, bakterijska ili virusna, te primarna ili sekundarna.
"Imam problema s čitanjem, pisanjem, sluhom i to je često bio povod profesorima da me optuže za glumu i simuliranje bolesti. Nerazumijevanje uzrokovano primitivnim shvaćanjem, većina nije vjerovala da ne mogu što bi očekivali od mene jer izvana se nije vidjelo što proživljava moje tijelo i psiha.
Doživio sam nasilje od učenika i profesora, ali bilo je i onih koji bi mi pomogli. Prvi razred nisam pohađao s ostalim učenicima, naime cijelu školsku godinu ležao sam u bolnici. Poslali su me na polaganje razrednih ispita i tako sam završio prvi razred. Nakon osnovne škole po prilagođenom programu upisao sam srednju ugostiteljsku, razred s djecom raznih oblika invaliditeta i završio za pomoćnog konobara. Nisam imao djetinjstvo, dok su se drugi igrali ja bih ležao u bolnici. Tako do šesnaeste godine kad sam slomio nogu i uslijed šoka kreatinin koji se do tada održavao u granicama normale mi je skočio pa sam hitno prebačen iz Splita u Zagreb. Ugrađen mi je peritonejski kateter i prošao sam obuku od dvadesetak dana kako provoditi kućnu dijalizu. Dijalizirao sam se kod kuće sedam godina 4 puta dnevno do nedavno kada sam dobio peritonitis streptokok. Peritonejski kateter je prokrvario, počela mi se skupljati voda oko srca i pluća i zbog životne ugroženosti sam prebačen na hemodijalizu. Događaj koji me sa 23 godine natjeralo da prevladam strah koji me oduvijek kočio da se odlučim na transplataciju bubrega", priča nam Duje.
U travnju je Duje učinio obradu koja je potrebna za transplataciju, ali kako je njegova doktorica otišla nakon toga na godišnji odmor dokumentacija čeka, a on se nada da će uskoro biti na listi osoba koje čekaju donirani organ. Terminalni bubrežni bolesnici najveću korist imaju od transplantacije bubrega. U Hrvatskoj oko 800 bolesnika čeka transplantaciju bubrega. Razvoj kvalitetnih lijekova protiv odbacivanja transplantata omogućuje dobru prognozu preživljavanja bolesnika s transplantiranim bubregom. Da bi se izbjeglo odbacivanje transplantata, najbolji izvor bubrega je blizak rođak čiji tip krvi i tkiva najbliže odgovaraju bolasniku. Donirani organi od umrle osobe također daju dobre rezultate. Veliki izvor doniranih bubrega je od živih davatelja koji nisu u srodstvu, ali su u nekoj emotivnoj vezi s bolesnikom kao što su supruga, prijatelj ili poslovni suradnik. Preduvjet za takvu transplantaciju je dobra tkivna podudadarnost koja se ispituje posebnim testovima. Zahvaljujući dokazanim lijekovima protiv odbacivanja, transplantacija bubrega neovisno o vrsti davatelja danas predstavlja liječenje sa visokim stupnjem uspješnosti, a u Hrvatskoj na transplataciju se čeka prosječno dvije godine.
"Nakon završene srednje škole odmah sam se prijavio na burzu. Nikada me nisu pozvali i ponudili bilo kakav posao. Živim s majkom koja je nezaposlena i prošle godine odobrena mi je invalidnina u iznosu 2.000 kuna od koje živimo. Sve nade polažem u transplataciju, želim početi živjeti, zaposliti se, imati obitelj. Nije mi lako, zahvalan sam svima koji mi mogu pomoći u okviru svojih mogućnosti kad dođe vrijeme za odlazak u Zagreb na transplataciju, HZZO pokriva troškove liječenja, ali znam da će majci i meni biti potrebna potpora. Hvala svim prijateljima koji su uz mene i pružaju mi podršku, kao i dobrim ljudima koji mi mogu pomoći uplatom na Žiro račun: 2484008-3234672818 IBAN HR 8724840083234672818."
Piše: Božica Ravlić
Objavljeno: 01.07.2014