"Od 2007. se borimo da dođemo do novog Zakona koji imaju 24 zemlje Europske unije. Izglasavanjem Zakona za osobe s invaliditetom udruge bi imale zagarantirano financiranje", kaže predsjednik Udruge invalida rada Istre

 

Boris Jurevini, predsjednik Udruge invalida rada Istre te glazbeni stručnjak u mirovini, rođen je u Puli u svibnju 1952. godine, gdje je i završio tri razreda osnovne škole. Zbog tatinog premještaja na novo radno mjesto, Jurevini je kao dječak s obitelji morao preseliti u u Boku Kotorsku, gdje je i završio osnovnoškolsko obrazovanje.

Zatim se vratio u srednju Muzičku školu u Puli. Nakon završetka iste, upisao je, po nagovoru roditelja, Medicinski fakultet u Ljubljani, a potom Filozofski fakultet.

"Morao sam upisati Medicinski fakultet jer su tako roditelji htjeli, prvenstveno majka. No nije išlo. Već nakon prvog semestra sam odustao. Kad vam netko nešto nameće, nikada dobro ne završi na kraju. Zato sam se prebacio na Filozofski fakultet, kojega nisam do kraja završio, ostala su mi samo dva ispita. Naime, što se dogodilo? Paralelno sam išao na Muzičku akademiju u Veneciji. Specijalizirao sam u Parizu, uz stipendiju francuske Vlade, jer sam bio u Nici na Ljetnoj akademiji kroz četiri godine po šest tjedana, u ono vrijeme najsuvremenijoj. Bio sam i godinu dana u Zürichu u Švicarskoj, na Konzervatoriju, zahvaljujući također stipendiji“, objasnio je, prisjetivši se da su mu stručnjaci objasnili, nakon što je magistrirao da više nema potrebe ići na Filozofski fakultet budući je u glazbenim vodama došao do samog vrha.

Zahvaljujući bakama, vrlo brzo u djetinjstvu je počeo učiti jezike. Naime, jedna je bila učiteljica hrvatskog jezika u osnovnoj školi, a druga je govorila talijanski s venetskim dijalektom. Djed, rođen davne 1894. godine, govorio je njemački. Kako je dječakova majka također znala njemački, to je bilo lakše za usvojiti još jedan novi jezik.

Tako da danas zna na sveučilišnom nivou hrvatski, talijanski i slovenski, zatim engleski i njemački malo manje, francuski 'pomalo', a 'turistički' se dobro snalazi i sa španjolskim, češkim i slovačkim.

"Po Italiji sam svojedobno prevodio po sudovima", rekao je Jurevini.

Nakon studiranja, red je došao na zaposlenje. Kako je bio dobri poznavatelj glazbe, a znao je nekoliko jezika, uz to imao radnu disciplinu, dobio je posao na TV Beograd na tri i pol mjeseci. Dalje nije išlo jer je navikao na disciplinu, poštivanje reda i pravila, a toga nije bilo pa se vratio u Pulu.

"Pričekao sam kratko vrijeme i dobio posao voditelja glazbenih programa u Istarskom narodnom kazalištu. To je danas nešto slično umjetničkom direktoru. U ljeti smo imali glazbene i folklorističke predstave 25 do 30 dana, koje sam osobno vodio", rekao je Jurevini.

Glavni inspicijent bio je od 1982. do 1991. godine. Vodio je cijele programe, zbog čega je o njegovim napucima ovisilo i do 260 ljudi.

Nakon toga dobio je status priznatog samostalnog umjetnika pa mu je država plaćala zdravstveno i mirovinsko osiguranje. Obišao je pola svijeta svirajući renesansnu i baroknu glazbu - od New Yorka pa sve do Praga, Pariza, Osake u Japanu, Kaira, Amsterdama, Trsta, Torina, Venecije, Sicilije i Sardinije.

"Održao sam oko 400 koncerata po Italiji, od Trsta do Palerma. Svakih pet godina morao sam se umjetnički dokazivati na Sveučilištu. Morao sam svake godine izvoditi dva različita programa, uz šest koncerata, ponekad uz male varijacije", rekao je Jurevini.

Glazbeni je umjetnik na fagotu i mnogim starim renesansnim i baroknim puhaćim instrumentima. Nastupao je kao solista, u kvartetima te uz komorni orkestar.

Učlanjen je u Hrvatsko društvo glazbenih umjetnika – ranijeg naziva Udruga muzičkih umjetnika, od 1982. godine.

Od 2003./2004. godine više nije aktivan kao glazbenik, nakon teške operacije.

"Imao sam nakon operacije nekoliko koncerata, ali nije to više bilo to. Više nisam mogao svirati i nastupati kao nekada. Tako da sam odustao", napomenuo je.

Pojasnio je što je dovelo do invaliditeta: "Kao dijete od 14 godina u Boki Kotorskoj skočio sam u more i zadobio prijelom šestog vratnog kralješka. U ono doba se to nije moglo operirati, već su pacijente stavljali u višemjesečne gipseve. Operacije u svijetu počele su se izvađati puno kasnije. Tako da je u Americi prva izvedena 1976. godine, a u Europi tek 1980-ih godina."

Članovi Udruge invalida rada Istre

Zbog sviranja puhaćih instrumenata, kontrafagota i fagota, koji proizvode frekvencije niže od 50 HZ, na Institutu za medicinska istraživanja i medicinu rada dijagnosticirana mu je profesionalna bolest na donjem dijelu kralježnice, radi oštećenja perifernih živaca.

Osoba je sa 100-postotnim invaliditetom, radi bolesti još od 1966. godine – na što je dobio 50 posto invaliditeta, a potom još dodatnih 50 posto radi profesionalne bolesti 2008. godine.

Nakon što je prije tri i pol mjeseca napunio 65 godina, Jurevini je stupio u mirovinu. Vozi samostalno auto, ali se mora puno odmarati.

Od svibnja 2007. godine obnaša dužnost predsjednika Udruge invalida rada Istre, osnovane 1968. godine, koja trenutno broji 586 članova i dvadesetak volontera.

Najčešći problemi unutar Udruge su financijske naravi. Predsjednik se požalio na činjenicu da su za ostvarivanje svih ovih programa potrebna financijska sredstva, što je nesumnjivo najveći problem Udruge, što direktno utječe na ostvarivanje svih njenih aktivnosti i programa.

Ujedno je i već pet godina član predsjedništva u Hrvatskom savezu udruga invalida rada sa sjedištem u Zagrebu, dok je prije toga bio predsjednik Nadzornog odbora od 2009., na četiri godine.

"U Hrvatskoj ima više od 255.000 invalida rada, što čini više od 50 posto ukupne populacije osoba s invaliditetom", rekao je Jurevini.

Vezano za Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom, u smislu ravnopravnosti zdravih zaposlenika i osoba s invaliditetom, smatra da je isti nedorečen, a aplikacija gotovo nemoguća. Stoga predlaže hitno mijenjanje zakona, pravilnika, vještačenja, apelirajući pri tome da se uzme u obzir austrijski, talijanski ili njemački primjer.

"Imamo užasne metode vještačenja od 1. siječnja 2015. godine. Do tada se radilo po onima iz 1998. godine i nije bilo problema kakvi su danas. Ove nove metode su opširne i nerazumljive. Ako ih kompariram s austrijskim, talijanskim ili njemačkim primjerima, to je naprosto tragedija. Otežali su život s povjerenstvima koja vještače ljude", pojasnio je.

Na kraju je istaknuo problem oko utvrđivanja invaliditeta i neostvarivanja prava kod mnogih osoba s invaliditetom, koje trpe gotovo svakodnevne diskriminacije: "U Europi ima oko šest, najviše sedam kategorija invaliditeta prema dijagnostici. Postoje tjelesni i invalidi rada. Mi imamo čak 17 kategorija, što samo zbunjuje. Od 2007. se borimo da dođemo do novog Zakona koji imaju 24 zemlje Europske unije. Izglasavanjem Zakona za osobe s invaliditetom udruge bi imale zagarantirano financiranje. To je čitav mozaik. I što reći na sve ovo? Govorimo o nekom napretku, ali pitam se gdje se on ostvaruje?!", rekao je za kraj Jurevini.

Klaudija Klanjčić

Objavljeno: 19.09.2017