NASILJE PRIJE BRAKA Žene s invaliditetom znatno su češće prisiljene na tzv. dječji brak

Ova su otkrića kritična s obzirom na visoke stope dječjih brakova i sve veću ranjivost na invaliditet zbog siromaštva, sukoba, prirodnih katastrofa, raseljavanja i izbijanja zaraznih bolesti u nestabilnim državama, rekli su autori studije

Djevojčica u braku

 

Godine 2015. Ujedinjeni narodi proklamirali su ciljeve održivog razvoja koje treba postići do 2030. I eto, ostalo je još samo sedam godina do realizacije te globalne misije, a svijet se ni za korak nije približio cilju uklanjanja dječjih brakova i drugih oblika nasilja nad ženama i djevojčicama. Posebno se to odnosi na dame s invaliditetom.

Dječji je brak povezan s negativnim reproduktivnim i mentalnim zdravstvenim ishodima. Iako je u svijetu došlo do nekih poboljšanja prema cilju UN-a, napredak prema smanjenju dječjih brakova je neujednačen i stagnira, osobito u osjetljivim državama gdje postoji visoka razina dječjih brakova. Djevojčice naime stupaju u brak prije 18. godine, a umjesto muževa uglavnom dobiju siledžije i krkane.

Ciljevi održivog razvoja UN-a naglasak stavljaju i na prikupljanje više podataka o osobama koje žive s invaliditetom. Invaliditet kao odrednica dječjeg braka prethodno uopće nije bio ni istražen. Nova studija sa Sveučilišta George Mason otkrila je da žene s invaliditetom češće prijavljuju dječji brak u usporedbi sa ženama bez invaliditeta.

Studija je procijenila prevalenciju i povezanost invaliditeta s brakom djevojčica i nasiljem intimnog partnera u Pakistanu, Mailu, Ugandi i Haitiju. Rad pod naslovom 'Istraživanje invaliditeta kao determinante braka djevojčica u nestabilnim državama: analiza u više zemalja' objavljen je u Journal of Adolescent Health.

- Ova su otkrića kritična s obzirom na visoke stope dječjih brakova i sve veću ranjivost na invaliditet zbog siromaštva, sukoba, prirodnih katastrofa, raseljavanja i izbijanja zaraznih bolesti u nestabilnim državama - rekli su autori studije.

Sve u svemu, studija je pokazala da je prevalencija brakova djevojčica 45 posto i da se kretala od 35 posto u Pakistanu do 63 posto u Maliju. Žene s invaliditetom imale su više od jedan i pol (1,62) puta veću vjerojatnost da će prijaviti brak djevojčica u usporedbi sa ženama bez invaliditeta.

Dodatno, žene s invaliditetom i poviješću dječjeg braka imale su 1,78 puta veću vjerojatnost da će prijaviti bračno nasilje u usporedbi sa ženama bez invaliditeta bez povijesti dječjeg braka.

Ovo je prva studija koja ispituje povezanost između invaliditeta i brakova djevojčica u nestabilnim državama putem prikupljanja nacionalno reprezentativnih podataka istraživanja kućanstava iz više zemalja.

Vođena okvirom krhkosti Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD), studija je promatrala nestabilne države, a to su zemlje koje karakteriziraju siromaštvo, sukobi, politička previranja, nesigurnost i svekolike prirodne katastrofe.

Autori studije kažu da rezultati naglašavaju potrebu za redefiniranjem nasilja koje uključuje više osoba s invaliditetom i politikama za podršku djevojčicama s određenim tjelesnim ili intelektualnim ograničenjima.

 

Mladen Kristić