ZA ODRASLE S AUTIZMOM Pronalaženje neovisnosti i samopouzdanja kroz umjetnost zvanu kulinarstvo

Samopouzdanje i dostojanstvo, život sa svrhom i poslanjem, osjećaj vrijednosti u obitelji i društvenoj zajednici. Eto koliko malo treba čovjeku s autizmom da bi bio sretan, a Jonathan je sve to dobio zahvaljujući jednom poslu u restoranu

Jonathan Sleiman

 

Southwest Autism Research & Resource Center (SARRC) međunarodno je priznata neprofitna organizacija koja provodi inovativna istraživanja, pruža prakse utemeljene na dokazima, širi učinkovitu obuku i gradi inkluzivne zajednice za osobe s autizmom i njihove obitelji. Osim toga, SARRC je jedna od rijetkih organizacija za autizam u svijetu koja pruža doživotne usluge za pojedince i njihove obitelji, a istovremeno provodi istraživanja usmjerena prema boljem razumijevanju autizma kao takvog.

Jonathan Sleiman ima 22 godine, a prvi je put bio povezan sa SARRC-om kroz program 'modificiranog dana'. Bila je to prilika koja mu je omogućila da provede dio svog tjedna sa SARRC-om timom za usluge za tinejdžere i odrasle, radeći na stjecanju i usavršavanju novih vještina. Jonathan je u ovoj organizaciji dobio podršku od tima kliničara koji su mu omogućili da nauči vrijedne stvari povezane s poslom, uključujući snalaženje na radnom mjestu i razvoj vještina izvršnog funkcioniranja.

Njegov entuzijazam za kulinarstvo također je procvjetao u to vrijeme, što ga je odvelo na put istraživanja smislenog zaposlenja i priliku da primijeni svoju ljubav prema kuhanju.

Jonathan se ubrzo povezao s kulinarskom ekipom Steak 44, finog restorana sa sjedištem u Phoenixu. Menadžer za zapošljavanje bio je impresioniran i zainteresiran za Jonathanovu strast prema kuhanju te ga je angažirao da pomogne pripremiti hranu za večeru u restoranu.

- Već s prvom plaćom koju sam dobio bio sam jako ponosan na sebe - kaže Jonathan.

Otkako je počeo raditi u Steaku 44 početkom 2021., Jonathan je dobio veće odgovornosti i dužnosti na poslu, što je rezultiralo time da je postao samostalniji i u svom privatnom životu. Na poslu je postao sigurniji u traženju slobodnog vremena, a nedavno su njegov naporan rad i predanost prepoznati kroz zasluženo povećanje plaće.

Jonathan također svoj entuzijazam za kuhanje donosi kući i priprema večeru barem tri puta tjedno za svoju obitelj. Nada se da će u skorijoj budućnosti prijeći na rad na kuhinjskom roštilju, što će mu omogućiti da proširi svoje vještine i odgovornosti.

Jonathanov savjet poslodavcima je da zaposle više osoba s autizmom, jer 'radimo naporno i volimo svoj posao'. Za njega je kulinarstvo umjetnost, uostalom kao i za mnoge poklonike inovacija u tzv. globalnoj kuhinji.

Samopouzdanje i dostojanstvo, život sa svrhom i poslanjem, osjećaj vrijednosti u obitelji i društvenoj zajednici. Eto koliko malo treba čovjeku s autizmom da bi bio sretan, a Jonathan je sve to dobio zahvaljujući jednom poslu u restoranu.

O tome bi dobro trebali promisliti svi oni stručnjaci koji desetljećima pokušavaju osobe s autizmom - i invaliditetom općenito - učiniti vrijednim članovima društva. Oni to svakako jesu, samo što im se i ne ukazuje baš često prilika da to i dokažu.


Mladen Kristić

 

Povezane vijesti