Pogled iz kolica Ante Raosa: Za javnu televiziju osobe s invaliditetom su skupina isključivo vezana za socijalu

Kao osobi s invaliditetom teško mi je gledati koliko nebitne teme postaju važne u odnosu na zapošljavanje i profesionalnu rehabilitaciju OSI populacije ili, primjerice, na naše temeljno ljudsko pravo, a to je pravo na mobilnost

 

Činjenica je da ljudsko biće bez komunikacije s okolinom ne može razvijati niti zajednicu, a niti vlastitu osobnost. Sve ono što nam se događa, događa se s razlogom, bilo iz tradicionalnih izvora, bilo iz vlastitog iskustva, sve je to komunikacija koja obogaćuje i nas i zajednicu, duhovno i fizički.

Ipak život svake osobe naslonjen je na prošlost i prethodnike koji su svojim iskustvom utjecali i na naše životno opredjeljenje. Stoga ključna riječ ili izazov na ovome proputovanju je Čovjek, i kao cilj i kao sredstvo. Na čovjeku je da aktivno sudjeluje u oblikovanju zajednice ne dirajući u njene izvorne vrijednosti. Radom na oblikovanju vlastitih potencijala, oblikujemo i vlastitu sredinu, kao i čitavu zajednicu, ali naš cilj se nikada ne smije udaljiti od vlastitih potencijala prema iskorištavanju zajednice kako bi vlastitim pravilima unakazili i svoju osobnost i cjelokupno društvo.

Prateći program Hrvatske radio televizije i emisiju Otvoreno, moram istaknuti kako je to jedan od tipičnih primjera u kojem se prostor jedne javne institucije koristi za zagađivanje medijske scene. Voditelji emisije odabirom gostiju, postavljanjem tema, upadicama u odgovore gostima nameću gledatelju vlastito mišljenje kao stav zajednice. To je tipičan primjer kada pojedinci precjenjuju svoje potencijale i tako iuzurpiraju javni prostor kako bi iskoristili zajednicu za svoje potrebe i potrebe grupe koje zastupaju.

Žalosno mi je bilo slušati pozivanje na manjinska prava, a ne spomenuti najveću manjinu - osobe s invaliditetom. Žalosno mi je bilo što se voditelji ne vode činjenicama kako bi nametnuli vlastite stavove. Novinari u jednom takvom mediju, u jednoj takvoj emisiji, sebi ne smiju dopustiti luksuz pitanja na koje sami ne znaju odgovor. Ali to nije ono najgore, najgore je što su voditelji neprofesionalni, nekompetentni, nepripremljeni, dosadni, ali je žalosna i pristranost u promociji stavova one grupacije koju zagovaraju. Svaka čast na izboru tema, ali ako jedan voditelj kojem kažete kako osobe s invaliditetom i djeca s teškoćama u razvoju nisu socijalno pitanje zajednice, već političko, a njegov odgovor je - trudimo se, ali osobe s invaliditetom ne mogu biti tema u emisiji Otvoreno. Pitam se da možda osobe s invaliditetom nisu zarazne, ignoriraju li voditelji osobe s invaliditetom kao društveni potencijal, kao ljude koji imaju određena znanja? Ili nas možda doživljavaju kao neku ugroženu skupinu koja je isključivo vezana za socijalu?

Kao osobi s invaliditetom bilo mi je teško gledati koliko su nebitne teme postale važne u odnosu na zapošljavanje i profesionalnu rehabilitaciju osoba s invaliditetom, žalosno mi je što turizam za osobe s invaliditetom ne može biti jedna od tema ove, a i sličnih emisija, žalosno mi je što mobilnost osoba s invaliditetom nikada nije bila obrađena u ovoj emisiji a mobilnost je temeljno pravo svakoga pojedinca. Teško mi je pronaći opravdanje za emisiju tijekom koje, nakon petnaest minuta gledanja, zaspete jer politiku i stranke stavlja iznad čovjeka.

Pojedinci koji truju zajednicu inzistirajući na vlastitim stavovima nisu svjesni zabluda kojima čine štetu svima nama. Osobe koje nemaju adekvatno znanje, koje su instrument nečije pohlepe sve što znaju i mogu je upravo služenje pohlepi. Ne govorim kako emisija Otvoreno služi pohlepi, ali definitivno je u službi zamagljivanja stvarnosti u procjeni ispravnosti određenih vrijednosti koje služe oblikovanju i izgradnji vlastitih sposobnosti i obogaćivanju sredine u kojoj živimo, kao i čitave zajednice.

Pojedinac kao nositelj raznih kulturnih i ekonomskih ideja najznačajniji je faktor u izgradnji zajednice do njene popune zrelosti. Ako u tome ne vidimo određenog pojedinca ili grupu kao značajnu vrijednost, mislim da na taj način nismo dostojni zadaće koja nam je povjerena. I ono najgore: volio bih da sam u krivu kada kažem kako su tandem voditelja samo iznimka, ali pobijaju me činjenice.

Piše: Ante Raos

 

Povezane vijesti