Pogled iz kolica Ante Raosa: Osobe s invaliditetom, vrijeme je da vlastodršci osjete naš ugriz
Nemamo pravo izdati našu djecu s teškoćama u razvoju samo zato što nam je možda danas dobro. Baš danas moramo misliti kako će nam biti sutra
Sva djeca s teškoćama u razvoju dobila su osobnog asistenta u nastavi. Poruka je to iz Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta. Danas sa svih strana stižu hvalospjevi za ovaj projekt, svi su nekako ispunjeni zbog toga što se vidi kako se Ministarstvo potrudilo te osiguralo sredstva za potrebe asistenata u nastavi. Moram priznati kako sam i sam velikim dijelom oduševljen svime što se napravilo, ali uvijek se javi to 'ali'.Jesmo li sigurni da su baš sva djeca dobila asistenta ili je to tako rečeno kako bi se 'podebljao' značaj ovog projekta?
Projekt kojim se krši Ustav RH ne može biti primjer dobroga, ne možemo govoriti o tome kako su sva djeca dobila asistenta u nastavi kada znamo kako se veliki broj gradskih sredina ili udruga nije ni javilo na natječaj jer ne poznaju natječajnu proceduru.
Tamo gdje nema udruga malo tko vodi računa o tome tko je i kako dobio asistenta nastavi. Ako gledamo činjenice, najveći broj otoka je zaobiđen, manje sredine u zaostalim dijelovima Hrvatske također, ali događa se i da jedan dio roditelja ne želi da se zna da imaju dijete s teškoćama, pa na razne načine sprječavaju njegovu integraciju, ne zbog toga što se srame svog djeteta, već ih je strah reakcije okoline na izazove koje živi određeno dijete s teškoćama u razvoju.
Ali to nije najveći problem za djecu s teškoćama u razvoju kada govorimo o asistentima u nastavi. Neovisno o tome što se ovakvim modelom krši se Ustav RH, jer sva djeca nisu jednaka pred ovakvim modelom pomoći u nastavi, glavni problem je u tome kako ćemo riješiti asistentekada se iskoriste mogućnosti Europskog socijalnog fonda (ESF). Tko će tada osigurati sredstva i iz kojega izvora?
Žalosno je da se institucije godinama upozoravaju na izazove koji nas očekuju, a da se sukladno tome ništa ne poduzima. Sustavnost i transparentnost glavne su niti vodilje kojima se trebamo voditi kako bi osigurali model koji će svakom djetetu osigurati pristup i kvalitetnu edukaciju za zanimanja koja ga čine sretnim, za zanimanja kojima će se moći kroz rad i zapošljavanje integrirati u zajednicu i ostvariti ono najvažnije - ekonomsku slobodu.
Tvrdim kako to nije samo izazov Vlade, ove ili one, to je zadaća cijele zajednice. No Vlada ili resorno ministarstvo trebaju biti ti koji će pokazati smjer. Odgovorno tvrdim kako ova Vlada niti zna niti želi stvoriti sustav kojem je cilj čovjek, kojem je cilj omogućiti svakome pojedincu maksimalni razvoj vlastitih talenata u pronalaženju ekonomske slobode.
Nedavno sam imao priliku komunicirati s jednim urednikom gledane TV emisije kojem sam ukazao na situaciju djece s teškoćama u razvoju i osoba s invaliditetom. Ukratko, njegov je odgovor bio kako oni samo obrađuju dnevne svađe političara i drugih moćnika. Pitam se, zar se mi moramo svađati da bi postali vijest, zar mi moramo izmišljati i lagati da bi nas shvatili ozbiljno, zar mi moramo moliti i prositi da bi nas netko razumio. Amerikanci kažu da nije vijest kad pas ugrize čovjeka, već kad čovjek ugrize psa. Zar mi stvarno moramo početi vrijeđati, olajavati, krivotvoriti... da bi pas osjetio naš ugriz.
Znam kako ćemo za najviše dvije godine tražiti krivca, upirati prstom zbog toga što su djeca s teškoćama u razvoju izgubili asistenta u nastavi, znam da ćemo okriviti tamo neko ministarstvo, ali jednako tako bit ćemo i mi krivi jer nismo stvorili atmosferu koja će prepoznati vrijednosti koje trebamo stvarati. ESF može biti i jest neka prijemosnica kako bi se u određenoj zemlji stvorio sustav, kako bi se pojedina nacionalna institucija vlasti opremila sadržajima koji će u svakom trenutku odgovoriti izazovima, ali ESF nije socijalna institucija iz koje će se financirati određene socijalne potrebe pojedine zemlje članice EU.
Zato, gospodo, davno je prošlo pet do dvanaest, vrijeme je da osobe s invaliditetom dignu glas, vrijeme je da zajedno ukažemo na stanje koje nas očekuje ili, jednostavno rečeno, vrijeme je da pas osjeti naš ugriz. Nemamo pravo izdati našu djecu samo zato što nam je možda danas dobro. Baš danas moramo misliti kako će nam biti sutra.
Piše: Ante Raos
Objavljeno: 14.09.2015