INTERVJU, ELEMENTAL Dva desetljeća benda koji publiku nije osvajao ulizivački, nego angažirano i 'stranputicom'

Grupa Elemental ove godine obilježava dva desetljeća svog postojanja.  Ovaj vikend spremaju i dva koncerta u zagrebačkoj Tvornici koji će se razlikovati po tome što za prvi koncert setlistu sastavljaju Elementalovci, a za drugi je listu svojim glasovima sastavila publika.  Također, u prodaji se pojavila i knjiga Marka Podruga "Sve samo ne romantika", koja je svojevrsna autobiografija ovog benda. Tim povodom, razgovarao sam s Mirelom Priselac Remi i Lukom Tralićem Shotom, a dotaknuli smo se i početaka, prvog albuma, novog singla i još nekoliko zanimljivih tema.   

 

Kako iz današnje perspektive gledate na početke i na prvi album iz 2000. godine? Što bi ste možda napravili drugačije a u to vrijeme niste imali priliku?    

Shot: Možda smo onda kada je naš prvi album izašao znali za neke propuste i imali ideje što bi napravili drugačije. I to je normalno! To je dobar dio motivacije da radiš dalje, guraš i čupaš da napraviš neki novi materijal, jer je toliko toga što misliš da možeš bolje. Ali nakon svih ovih godina kada pogledam – bolje nije moglo! U stvarno minimalnim uvjetima smo, doslovno u navrat-nanos sklepanom studiju, snimili taj prvi album. I super je ispao. Naravno da je svaki slijedeći album bio ozbiljniji, možda i bolji. Ali iz ove današnje perspektive to je ludilo što smo mi napravili!!

Koliko se rad s bendom razlikovao na početku od vremena nakon izdanja trećeg albuma?

Remi: S godinama smo se sve bolje upoznavali, pa je i naš zajednički rad postajao sve fluidniji i lakši. U odnosu na prije 10-ak godina, sada puno brže dolazimo do zajedničkih muzičkih rješenja na probama, kad radimo na novim pjesmama... Također, s obzirom da mnogo vremena provodimo zajedno, i na probama i na svirkama, ali i privatno, zbilja smo jedni drugima ''ušli u glavu''. Zapravo je dosta jednostavno raditi na novim pjesmama (naravno, kad je pjesma dobra i kad nam ''ide''), jer se nitko nikome ne petlja u njegovu/njezinu domenu i vlada povjerenje!

Nedavno ste izbacili novu pjesmu "Nešto glasno", je li to najava novog albuma i kad se može očekivati?

Shot: Apsolutno da! Radimo dalje i već se po malo skupila neka nova hrpica pjesama. Za sada smo samo snimili "Nešto glasno", ali dosta je još pjesama u prostoriji za probe i uskoro i to idemo snimati. A naravno, kada ih se skupi kritična masa i kada zaključimo da smo dobili neku smislenu cjelinu to će biti album. I to onda ide van. I zbog toga da razveselimo fanove a i zato da sebe uveseljavamo svirajući nove pjesme na koncertima!

Kako je došlo do ideje o pisanju knjige? 
Remi: Marko Podrug, autor naše biografije ''Sve, samo ne romantika'' je zbilja u šali predložio da bi, s obzirom na dugovječnost benda, trebalo napisati i biografiju! Na to sam mu ja odgovorila ''pa, hajde, piši'' i on je to dosta ozbiljno shvatio. Možda na početku nije ni skužio u što se uvalio, ha ha... Napravio je odličan posao. Zbilja je detaljno i minuciozno pripremao materijale za knjigu, pričao s mnogo sugovornika – ljudi koji su obilježili naš bend, tijekom godina... Zapravo, on je trenutno osoba koja zna apsolutno sve o našem bendu. Čak i više od nas samih, ha ha...

Pripremate dva velika koncerta u Tvornici ovaj vikend.Hoće li biti nekih gostiju i koja će biti razlika između ovih koncerata i Doma sportova iz 2016. godine?

Shot: Skužili smo da smo sve velike koncerte do sada radili pozivajući razne goste. Sada smo se okrenuli sebi i odlučili da dva dana sviramo bez i jednog gosta! Ali zato smo napisali ogromnu setlistu, dali publici da bira za onaj drugi dan odaberu što žele da sviramo, i idemo razvaliti. Nekako da zaokružimo tu jednu gomilu koncerata koje smo do sada odsvirali i svih tih pjesama koje smo vrtili po binama diljem regije.

Jeste li iznenađeni izborom pjesama od strane publike za drugi koncert?  Svodi li se sve na hitove ili će biti i nekih pjesama koje dugo niste svirali?
Remi: Mene je zbilja iznenadilo da je ''Ljuljaj brod'' na čak visokom trećem mjestu. Za ''Male stvari'' i ''Malenu'' sam nekako i očekivala da će biti visoko rangirane, ali ''Ljuljaj brod'' me iznenadio. One pjesme koje su ispale iz selekcije koju je odabrala publika ćemo ipak mi kao bend ''spasiti'' – odsvirat ćemo ih na bisu!

U kojim gradovima od za sad odsviranih su najbolje prošli koncerti ove slavljeničke turneje?

Shot: Uh, ovo je jako teško pitanje! Ne postoji grad gdje smo loše prošli, na svu sreću. Nijanse su sve to. Evo sad prije par dana, u nedjelju, smo imali fantastičan koncert u Novom Sadu. A gdje su tek svi ljetni festivali, Rijeka, Sarajevo, Podgorica koji su se dogodili unazad godinu dana...

Album "Tijelo" objavljen je kao dvostruki što je za današnje prilike vrlo hrabro, kako ste na kraju zadovoljni tom pričom?
Remi: Jako smo zadovoljni! To nam je bilo prvo izdanje, naše male diskografske kuće ''383 Records'', i sve je prošlo bez prevelikih problema. Malo smo se borili s birokracijom, kako to obično bila, ali uspjeli smo. Doslovno smo, kao u nekoj maloj tvrtki, delegirali poslove i uspjeli izdati taj dvostruki album. Trebalo nam je to – imali smo veliku količinu pjesama s kojima smo bili zadovoljni i nismo im htjeli ''rezati glavu''. Shot je predložio da ih, umjesto da taktiziramo koje odabrati za album, objavimo sve, kao dvostruki album i složili smo se da je to najbolje rješenje.
Uspijete li pratiti zbivanja na regionalnoj sceni i što ste od glazbe zapazili iz ove godine?

Shot: Imali smo priliku među prvima čuti neke izvođače s kojima smo dijelili binu na festivalima koji su se prethodnih godina uspinjali. I mogu primjetiti da je scena nevjerojatno živa i dobra! Pogledajte samo što je Vojko V napravio, Krankšvesteri, Zoster...

Budući da smo portal namijenjen osobama s invaliditetom a vi ste društveno angažirani bend, što mislite o položaju osoba s invaliditetom u Hrvatskoj i kako poboljšati njihov status?

Shot: Nije dovoljno samo govoriti o izgradnji rampi za kolica (koja se u bajdvej često pokvare prije nego ih puste u funkciju) ili zvučnim signalima na semaforima. To su predizborne političke površnosti i populizmi. Treba ljude cijeniti zbog onoga što mogu napraviti i tretirati ih jednako kao i sve ostale građane. I dati svakome priliku. Da primjerice jednog Ray Charlesa ili Stephena Hawkinga nisu cijenili zbog njihovih sposobnosti civilizacija ne bi dobila takve velike ljude. A sve to kreće od toga kako mi kao ljudi gledamo na druge ljude.

Razgovarao: Marko Baković