Antonio je trofejni plivač, triatlonac, bivši boksač i šahist, pa naprosto nevjerojatno zvuči podatak da ima višestruki invaliditet. Sportom će se baviti sve dok ne ostvari životni san: sudjelovanje na Paraolimpijskim igrama i osvajanje medalje

 

Kada se javio tvoj interes za bavljenje sportom?

- Sportom sam se počeo baviti sa svojih šest godina, kada me mama upisala u Plivački klub 'Primorje'. Upisala me prvenstveno zbog rehabilitacije koja dolazi s plivanjem, zbog mog invaliditeta: nerazvijenosti desne noge, skraćenja potkoljenice od 6 cm, nedostatak dva prsta, ukočenost zgloba i nedostatak dva ligamenta u koljenu. Plivanje sam zavolio te sam započeo s ozbiljnijim treniranjem, pa i natjecanjima.

Kojim se sportovima sve baviš?

- Trenutačno su to triatlon i plivanje, a bavio sam se još šahom i boksom.

Zašto si odabrao baš te sportove?

- Kao što sam već rekao, prvo sam se počeo baviti plivanjem, prvenstveno zbog zdravlja. Trenirao sam gotovo tri godine kontinuirano, sve dok nisam morao prekinuti zbog mnogobrojnih operacija koje sam imao od svoje devete pa sve do sedamnaeste godine života. Kako sam zavolio sport, a s plivanjem sam tada prekinuo, želja za nekom sportskom aktivnošću je bila sve veća. Jednostavno sam se morao nečim baviti. S obzirom da moj invaliditet nije dozvoljavao da se bavim izuzetno fizičkim sportovima, počeo sam igrati šah. U Kraljevici, gdje živim, postojao je šahovski klub, a i neki od mojih prijatelja su već bili u šahu, pa mi je to bila odlična opcija, zbog društva. Kasnije sam šah ozbiljnije shvatio i zavolio. Bavio sam se njime pet godina. A, paralelno s tim sam kod kuće rekreativno vježbao. Nabavio sam si utege, kupio boksačku vreću... Sve više me zanimao fizički sport, što kod šaha nije slučaj, pa sam 2007. počeo trenirati boks u Boksačkom klubu King. Nešto kasnije je i to treniranje postalo ozbiljnije. Trener Zoran Kralj me tretirao kao potpuno zdravu osobu, što se meni jako svidjelo. Uz trenera Zorana sam zavolio naporne treninge. Ali, kako sam se naprezao, sve sam više imao problema s koljenom. Nažalost, morao sam prekinuti s treninzima boksa, ali sam nastavio vježbati rekreativno kod kuće i s prijateljima. Vježbao sam tako sve dok me jednoga dana nije ugledala Milka Milinković, predsjednica Sportskog saveza osoba s invaliditetom Grada Rijeke, kako vježbam u parkiću s prijateljima. Upitala me da li bih volio plivati. Naravno, ideja mi se svidjela, jer ipak, plivanje je bio moj prvi sport. Dala mi je upute, pa sam počeo plivati u Plivačko-terapijskom klubu Forca, gdje sam se upoznao s paraolimpijskim sportom, koji mi je do tada bio totalna nepoznanica. Nakon godinu dana plivanja, sadašnji treneri Jasna Lulić-Drenjak i Hrvoje Vlahović, predsjednik kluba, predložili su mi da krenem s paratriatlonom. I, tako je to krenulo... Sada plivam, vozim bicikal i trčim.

Sportski uspjesi?

- Prva medalja koju sam osvojio bila je iz plivanja 2000. godine, kada sam nastupio na PHOSI i na 50 m slobodnim stilom osvojio prvo mjesto u kategoriji S9.

Na prvom natjecanju iz plivanja 2014. u Austriji (Internacionalnom Alpen-Adria plivačkom susretu) osvojio sam 2. mjesto u sveukupnom poretku. Iste godine sam u Sloveniji na plivačkom susretu osoba s invaliditetom u Brestanici osvojio tri prva mjesta na 50, 100 i 200 metara slobodnim stilom, u kategoriji S10.Također sam bio član plivačkog kampa osoba s invaliditetom u Turskoj, u Istanbulu. U svibnju 2015. nastupio sam na otvorenom prvenstvu Hrvatske osoba s invaliditetom te osvojio 1. mjesto na 100 m slobodnim stilom, u kategoriji S10.
U lipnja ove godine nastupio sam na svom prvom triatlonskom natjecanju. Na 7. Rapskom triatlonu natjecao sam se u kategoriji sprint triatlon te u kategoriji do 25 godina osvojio 3. mjesto, iako sam na tom natjecanju bio jedina osoba s invaliditetom.

U šahu je bilo puno uspjeha. Uglavnom sam osvajao medalje na županijskim natjecanjima. Nastupio sam i na četiri prvenstva Hrvatske, ali bez nekih većih rezultata.

Čime se još baviš osim sporta?

- Pohađao sam Tehnički fakultet do prošle godine, kojega sam neko vrijeme pauzirao zbog ozbiljnog bavljenja sportom i treninga. Naime, imam jako malo slobodnog vremena jer treniram dva puta dnevno, koji put i tri. Ono malo slobodnog vremena što mi ostane koristim za druženje s prijateljima i curom Mijom koja živi u Zagrebu.

Tvoji planovi?

- Plan mi je ostati u sportu što duže jer me u potpunosti ispunjava, a osim toga cilj mi je sudjelovati na paraolimpijskim igrama i osvojiti medalju. Hoće li to biti za godinu dana, pet ili deset, ne znam, ali dat ću sve od sebe da to ostvarim.

Tvoj pogled na život?

- Nikada mi ništa nije nedostajalo u životu i nikad me moj invaliditet nije sprječavao u ostvarenju ciljeva. Što sam zacrtao, to bih i napravio. Smatram da svi možemo ostvariti svoje snove i ono što smo si zacrtali, bez obzira kakve nam život prepreke i probleme stavi na put.

Razgovarala: Tatjana Udović

Objavljeno: 20.09.2015