Naš položaj u ovoj zemlji, vjerujem, bio bi znatno bolji kad bi političke elite barem jedan dan provele s osobama s invaliditetom i roditeljima djece s teškoćama u razvoju

 

Nekako je postala moda sada u predizborno vrijeme koristiti komunalne usluge u procesu vlastite promidžbe. Nemam ništa protiv toga, dapače, čini mi se jako simpatično, a i korisno. Napokon se pokazuje kako čišćenje ulica i prikupljanje otpada sredinu čini ljepšom i ugodnijom za život. To što će gradonačelnik ili dogradonačelnik čistiti ulice ili prikupljati smeće neće olakšati komunalcima, a niti će navedena gospoda naučiti nešto od komunalaca, jednostavno dogodit će se jedna dobra promocija neke političke face i vrijednosti održavanja grada čistim, i to je to.

Ali ono što mene svrbi nekako mi se čini važnijim, a i puno korisnijim. Pa mi sukladno tome pade na pamet zašto te političke elite ne bi bar na jedan dan bili u ulozi majke djeteta s teškoćama u razvoju, zašto na jedan dan ne bi bili osobni asistenti ili asistenti u nastavi. Načelnici, gradonačelnici, župani, saborski zastupnici, ministri, gradski i županijski vijećnici i skupštinari, svi oni svojim samim promatranjem mogu puno naučiti što sve treba najtežim kategorijama djece s teškoćama u razvoju, što sve treba najtežim kategorijama osoba s invaliditetom. Samo jedan dan u godini bi sve te face podučio što znači živjeti život po tuđim pravilima, što znači živjeti život daleko od očiju javnosti, što znači živjeti život izoliran od mogućnosti sudjelovanja.

Vjerujem kako bi samo jedan takav dan potaknuo sve njih na drugačiji odnos prema politici kojom se rješavaju izazovi osoba s invaliditetom i djece s teškoćama u razvoju. Bilo bi interesantno da usput vode zapisnike o svemu onom što rade majke u toku jednog dana, pa da malo razmisle o onih 2.500 kuna mjesečne naknade jeli to uistinu dostatno, za sve one radnje koje su potrebne da bi se bar malo olakšalo djetetu u njegovoj svakodnevici, da bi se bar malo olakšalo osobi s invaliditetom u komunikaciji sa zajednicom. Bilo bi dobro da vide koliko je teško promijeniti posteljinu ispod nepokretne osobe, da pokušaju umiriti dijete s autizmom kada ga uhvati napadaj agresije, da pokušaju razumjeti njegovu bol, bilo bi dobro da pokušaju pripremiti hranu za one koji su na posebnoj ishrani, da vide što znači kisik za one koji imaju problem s disanjem, i napokon da saznaju koliko to sve košta.

Ovakva jedna promidžba bila bi korisna ne samo tim političkim elitama u edukaciji o svemu onom što muči osobe s invaliditetom, već bi oni svojom potporom ako bi bili aktivni olakšali i majkama i asistentima bar na jedan dan.

Život ponekad zna biti inspiracija i kada shvatimo da je svaki trenutak život i da se događa upravo sada tada nećemo čekati da se dogodi čudo, nećemo čekati neke nove prilike. Iskoristit ćemo svaki trenutak i da učimo i da živimo, jer jedino to nam daje priliku da se ističemo, a ne da se uklapamo.

Život s invaliditetom prepun je zamki i izazova i samo oni koji su istinski zavirili u njegovu dubinu mogu ga razumjeti, mogu ga prihvatiti kao vrijednost, kao potencijal. A jedan dan druženja s majkama djece s teškoćama u razvoju, s osobama s invaliditetom, kod većine bi probudio onaj osjećaj razumijevanja za sve ono što proživljavaju pojedinci koji žive izazov invalidnosti. Ne želim ovdje biti kritičan, niti govoriti kako su te političke elite socijalno neosjetljive, već samo želim ukazati kako bi jedna ovakva promidžba učinila jedan veliki korak o shvaćanju života s invaliditetom.

Ne znam koliko bi to bilo medijski atraktivno, kako bi novinari popratili jedan takav događaj, ali to i nije važno. Bitno je što bi oni kojima smo povjerili upravljanje našim životima napokon primijetili kako u ovoj zemlji žive osobe koje se kreću pomoću štaka i invalidskih kolica, koje su gluhe i nagluhe, slijepe i slabovidne, koje imaju razne intelektualne izazove, kako u ovoj zemlji žive osobe koje uslijed izazova invalidnosti ne mogu obrisati vlastite suze. Važno je kako bi napokon ova zajednica shvatila kako su naše različitosti prilika i potencijal, kako su naše različitosti vrijednost koju samo treba poštivati i razumjeti.

Piše: Ante Raos

Objavljeno: 20.08.2015