PITANJE: D. E. (42) Poštovani, majka sam postala u relativno kasnijoj životnoj dobi i danas odgajam šestogodišnjeg dječaka.

 

Željela sam ga već upisati u prvi razred osnovne škole, ali je na testiranju ustanovljeno da je emocionalno nezreo i da trebamo pričekati još jednu godinu. Na pregledu kod defektologa rečeno mi je da moj sin ima blaži poremećaj iz ADHD spektra, no ništa strašno jer se to može izgubiti već u adolescentskoj dobi. Moj problem je sljedeći: sina pokušavam odgajati tako da bude prijateljski raspoložen prema okolini, empatičan i darežljiv, a on je sušta suprotnost. Sebičan je i škrt, a takvo ponašanje pokazuje i prema meni. Ako nešto nije po njegovoj volji postaje histeričan i nepodnošljiv. Nedavno mu je jedan dječak uzeo igračku u parku, a moj je sin šakama na njega nasrnuo, bijesno vičući da će ga ubiti.

Što da radim, trebam li potražiti još jedno mišljenje stručnjaka? Očajna sam, molim vas pomozite mi bilo kakvim savjetom!

ODGOVOR: Poštovana majko, ne treba žaliti što sin neće ove školske godine ići u prvi razred. Iz iskustva znadem da su šestogodišnji dječaci još nezreli za prvi razred u ovakvom školskom sustavu kakav je naš, gdje djeca vrlo brzo trebaju savladati čitanje i pisanje, odnosno, poželjno je da su već te vještine savladali.

Danas se smatra kako 3-5% školske djece ima ADHD.

Studije su pokazale kako je ADHD učestaliji 2-3 puta učestaliji među dječacima nego li među djevojčicama.

Skraćenica ADHD dolazi od engleskog izraza Attention Deficit Hyperactivy Disorder, (deficit pažnje ili hiperaktivni poremećaj).

Do danas nije poznat uzrok ADHD-a.

Mnogi roditelji si predbacuju gdje su pogriješili u odgoju jer se ne znaju nositi s tim poremećajem, međutim oni nisu uzrok takvog djetetovog ponašanja. I okolina može biti nemilosrdna prema takvoj djeci kao i prema roditeljima, jer smatra da su roditelji krivi što se dijete ne ponaša prema normama djece bez poremećaja.

Draga majko, nije lako odgajati djete s ADHD-om. Treba puno strpljenja i napora da se djetetovo ponašanje svede na neku prihvatljivu normu.

Nedostatak pažnje može biti veliki problem u svakodnevnom životu kao i u svladavanju školskog gradiva.

Ova djeca ne posvećuju pažnju detaljima, ne mogu se koncentrirati na sadržaj te rade često pogreške u izvršavanju zadataka. Čini se kao da ne slušaju što im se govori. Često gube stvari. Podražaji izvana jako ih ometaju.

Neka djeca imaju problema sa spavanjem.

Ova djeca često tresu rukama i nogama te se vrpolje na stolici.

Ovo su samo neki od simptoma koji se mogu pojaviti a ima ih vrlo mnogo.

U velikom broju slučajeva ova djeca su vrlo inteligentna.

Djeci sa ADHD treba prilagoditi prostor koji treba biti sa što manje detalja zbog odvlačenja pažnje, bez žarkih boja.

Iz mog vlastitog iskustva uočila sam da ovu djecu jako smiruje voda, zato je dobro da se igraju s vodom, da borave u prirodi uz vodu i sl.

Defektolog Vam je dao nadu u smislu da će s pubertetom problem nestati. To je u većini slučajeva točno ako se prema djetetu pravilno postavimo i pravilno ga usmjeravamo a prije svega prilagodimo svoje ponašanje djetetovim potrebama. U tom pogledu savjetujem Vam da potražite pomoć stručnjaka.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Anđelka Bunić, prof. def., Zadruga 'Martinov plašt'

 

Objavljeno: 05.08.2015