Istraživači su razgovarali sa ženama koje pate od blagih do srednje izraženih poteškoća u razvoju, a sve govore o fizičkom, seksualnom, emocionalnom, psihološkom i ekonomskom nasilju. Zlostavljači su patili od fizičkih i drugih zdravstvenih poteškoća, ili nekog oblika ovisnosti

 

Dvogodišnji istraživački projekt Tizard centra Sveučilišta Kent otkriva manjak posvećenosti problemu nasilja u intimnim vezama osoba s teškoćama u razvoju, piše The Guardian.

S fokusom na iskustva žrtava kao i na stavove profesionalaca koji pomažu takvim osobama, istraživanje otkriva priče slične onoj Barbare Davis koju je partner, uz fizičko zlostavljanje, izolirao od obitelji i prijatelja, te zaključao u stanu, izazivajući ju da izvrši samoubojstvo.

Iako je na kraju, uz pomoć obitelji, uspjela pobjeći iz te nasilne veze, Barbara je, nesvjesna postojanja centara za pomoć i skloništa, dugi period trpjela zlostavljanje.

Istraživači/ce su razgovarali/e sa ženama koje pate od blagih do srednje izraženih poteškoća u razvoju, a sve govore o fizičkom, seksualnom, emocionalnom, psihološkom i ekonomskom nasilju. Zlostavljanje koje su pretrpjele u određenoj se mjeri razlikuje od tipičnih iskustava, u smislu da su zlostavljači sa žrtvama igrali igre pripremajući ih za kasnije nasilje.

Žrtve kažu da njihovi partneri nisu imali poteškoće u razvoju, ali da su patili od fizičkih i drugih zdravstvenih poteškoća, ili nekog oblika ovisnosti, a nekoliko ih je imalo i kriminalni dosje.

Vodeća istraživačica na projektu Michelle McCarthy pojašnjava da su ove žene osobito osjetljiva skupina, jer često nemaju financijske resurse, kao ni društvenu i emotivnu podršku, a kako počinitelji nasilja često i sami imaju zdravstvenih tegoba, žrtvama je još teže izaći iz takve veze.

S druge strane, istraživanje je pokazalo da policijski službenici smatraju da poteškoće u razvoju ovu skupinu žena ne čini izloženijom nasilju, što zabrinjava jer su upravo policajci često prvi koje će žrtva kontaktirati. Za usporedbu, ovu skupinu žena rizičnijom skupinom smatra 78 posto zdravstvenih djelatnika/ca i onih zaposlenih u sustavu socijalne skrbi.

McCarthy smatra da ovaj problem stoga mora dobiti na vidljivosti, te da je izuzetno bitno da skloništa za žrtve nasilja budu otvorena i ženama s poteškoćama u razvoju. U Velikoj Britaniji trenutno postoji jedno specijalizirano sklonište, te prema njihovom iskustvu, žene s poteškoćama u razvoju podršku trebaju otprilike 18 mjeseci duže, a i kasnije koriste podršku kroz sustav socijalne skrbi.

"Žene s poteškoćama u razvoju u prvom su redu žene“, kaže McCarthy,  "i prolaze kroz sva iskustva kroz koja prolaze i ostale žene; ništa vezano za poteškoće u razvoju žene ne štiti od partnerskog nasilja“.

Izvor: voxfeminae.net

Objavljeno: 18.02.2015