Problem našeg društva je i u stavu prema nasilju, u previsokoj toleranciji na njega te se često stvari postavljaju i vide tako da je žena "zaslužila to što je dobila“, da "šamar i nije neki problem“ i čemu uopće buka oko toga? Ovakvi stavovi su posljedica još uvijek prisutnog patrijarhalnog obrasca, gdje je sve podređeno muškarcu a žena je njegova svojina

Uz obilježavanje Međunarodnog dana protiv nasilja nad ženama, 25.studenog, u socijalno-uslužnoj zadruzi Martinov plašt održan je Okrugli stol s temom "Nasilje u obitelji (i kako do slobode)", s glavnom predavačicom i voditeljicom Katicom Kukura koja je nedavno na KBF-u u Zagrebu, na Institutu za teološku kulturu, diplomirala na istoj temi, iskoristivši pri tom i svoje osobno iskustvo nasilja u obitelji, čijom žrtvom je i sama bila.
Izlaganje su upotpunile i obogatile Roberta Nikšić, volonterka u Zadruzi, koja ima iskustvo rada u asocijacijama koje se bave problemom nasilja nad ženama i izvan granica RH, te članica Zadruge Gordana Dvorneković, koja je svjedočila o osobnom iskustvu proživljenog nasilja.

Pogubne posljedice verbalnog nasilja

Tema je razrađena kroz više aspekata i kroz različite perspektive (osobna, zakonska, društvena, teološka). Predavačica je okupljene izlaganjem vodila od definicije nasilja, kroz njegove pojavne oblike: fizičko, psihičko, spolno, ekonomsko, do puteva izlaska iz nasilja i konačnog oslobođenja.
Istaknula je kako, premda se općenito najviše govori o fizičkom nasilju koje je najprepoznatljivije i najvidljivije. Drrugi oblici, kao što je psihičko (verbalni napadi, vrijeđanje, psovanje, nazivanje pogrdnim imenima, optuživanje, ismijavanje), ali i neki drugi njegovi oblici koji se ponekad teško prepoznaju i dokazuju (manipulacija, kontrola i iskazivanje nadmoći nad drugom osobom), po osobu mogu biti čak daleko pogubniji i razorniji.
Naglasila je kako, premda se najčešće govori o nasilju muškaraca nad ženama, nasilje nema spola, te ima i veliki broj žena koje ulaze u kategoriju zlostavljačica, naročito u njegovom psihičkom obliku.
Koji odgovor nudi društvo na problem nasilja? Još uvijek je žena ta koja, nakon godina trpljenja zlostavljanja, odlazi od zlostavljača i u pravilu sa sobom odvodi i djecu. Čest je odlazak u Sigurnu kuću, jer nema druge opcije.
Započinje traženje pomoći od institucija, različitih udruga i slično, koje problem sagledavaju uglavnom parcijalno, nudeći rješenja kakva oni misle da su žrtvi potrebna, ne pitajući je što njoj stvarno treba. Na taj način osoba koja je do krajnjih granica iscrpljena i oslabljena zlostavljanjem, ostaje i nadalje u ovisničkoj ulozi i poziciji žrtve iz koje ponuđenim sredstvima i načinima nikako ne može izaći.
Nasilje bilo koje vrste oduzima žrtvi slobodu. S obzirom da je svako ljudsko biće rođeno slobodno i za slobodu, to udara na samu bit osobe, poništava je. Tako je najveća povreda koja se čovjeku po nasilju događa - gubljenje njegovog dostojanstva.
No, u nasilničkom odnosu, naglasila je predavačica, ne narušava se samo dostojanstvo žrtve, nego i zlostavljačevo, te u takvom odnosu oboje gube.

"Šamar i nije neki problem"

Zato je važno liječiti obje strane. Zatvori, kazne ili bilo kakve represivne mjere tu nisu od velike pomoći. Najispravniji pristup je razumjeti kako je i sam zlostavljač žrtva kojemu je potrebna pomoć.
Problem našeg društva također je i u stavu prema nasilju, u previsokoj toleranciji na njega te se često stvari postavljaju i vide tako da je žena „zaslužila to što je dobila“, da „šamar i nije neki problem“ i čemu uopće buka oko toga? Ovakvi stavovi su posljedica još uvijek prisutnog, pa čak i prevladavajućeg patrijarhalnog obrasca, gdje je sve podređeno muškarcu, a žena je njegova svojina s kojom on smije činiti što želi (stav naročito prisutan u manje razvijenim dijelovima Hrvatske).
Katica Kukura je stoga istaknula kako je veoma važno neprekidno raditi na senzibilizaciji društva za ovaj problem, posvješćivanju i prepoznavanju što je nasilje i odgoju novih  generacija za to da na njega nikada i ni u kojem slučaju i obliku ne pristaju, naročito stoga što djeca iz obitelji u kojima je prisutno nasilje, na kraju postaju njegovim najvećim žrtvama.

Borba protiv nasilja obveza je svih nas

To je obaveza pojedinaca, obitelji, obrazovnog sustava, institucija, organizacija civilnog društva i svih drugih.
Kao priliku za izlaz iz nasilja i njime izazvanih posljedica, koje može ponuditi društvo, predavačica vidi u razvoju socijalnog poduzetništva koje će kroz socijalne zadruge, okupljati kategorije poput žrtava nasilja u obitelji i na jedan humaniji način (jer socijalno poduzetništvo u središte stavlja čovjeka, a ne profit), pružiti im priliku da same učine nešto za sebe, iskoriste svoje talente i sposobnosti, te da se, kroz stvaranje i spoznanjem svojih pravih vrijednosti, ponovno podignu, dođu do slobode i vrate svoje izgubljeno dostojanstvo.

Okrugli stol potpuno je ispunio svoju svrhu završnom konstruktivnom razmjenom mišljenja i različitih pogleda na izloženu materiju, čime je potvrđeno koliko je ova tema važna i koliko se o njoj (pre)malo priča, tim više što porazne statistike govore kako je u Hrvatskoj svaka treća žena doživjela neki od oblika nasilja.
Susretu je nazočio, te mu dao dimenziju i kvalitetu više određeni broj ljudi od struke (socijalnog rada, prof. defektologa, terapeuta i teologa).
Prisutni su na kraju zaključili kako su tek malo "zagrebli po površini“ ove kompleksne i teške teme, te izrazili želju za novim susretima.

Vesna Hari, Zadruga 'Martinov plašt"

Objavljeno: 25.11.2013