Član STKI Uspon iz Velike Gorice u djetinjstvu je zbog invaliditeta često bio predmetom poruge, a danas je jedan od najperspektivnijih stolnotenisača u Hrvatskoj. Marko je ogledni primjer da se borbenošću i htijenjem svi snovi mogu ostvariti

 

Marko Vračan život je posvetio stolnom tenisu. Na svijet je došao 1991. godine u Zagrebu, no od rođenja živi u Velikoj Gorici, gdje je završio osnovnu školu.

Iako je osoba s invaliditetom, uvijek se kretao u društvu izvan OSI zajednice. Većina njegovih vršnjaka prihvatila je Marka, ali bilo je i onih koji su mu se izrugivali zbog invaliditeta. Nije bilo lako živjeti s predrasudama, pogotovo kada ste dijete i kada imate potrebu biti prihvaćeni, kada gradite neki svoj karakter a ipak ste, ne svojom krivicom, bili predmetom podsmijeha.

Inače ima deformaciju desne šake i stopala. Prisjeća se kako je, dok je bio dječak, često znao razgovarati s Bogom i pitati ga zašto je baš on od sve te djece s kojima se družio osoba s invaliditetom? I tek prije par godina našao je odgovor na to pitanje. Počeo se aktivno baviti stolnim tenisom i s takvom je rukom na posljednjem prvenstvu Hrvatske osvojio brončanu medalju. Kao dijete trenirao je nogomet, no zbog ozljede koljena bio je prisiljen odustati. Za vrijeme ljetnih praznika s prijateljima je zaigrao stolni tenis. U početku je to bilo za razonodu, no njemu je smetalo što su ga svi pobjeđivali te se odlučio upisati na treninge stolnog tenisa. Već sljedećeg ljeta sport više nije bio zabava, a prijatelji su bilježili samo poraze.

Marko je znao da može još i više. Prvi klub gdje je započeo s ozbiljnijim igranjem bio je STKI URIHO. Trenirao je u Centru Dubrava, a tamo je i završio srednju školu. Nakon godinu dana igranja za URIHO, promijenio je klub zbog poziva da trenira u Velikoj Gorici. Prema njegovom mišljenju to je bio pravi pogodak. Trenira ukupno pet godina, aktivno igra tri, a u tom je razdoblju osvojio nekoliko medalja.

Ističe da je kroz godine uspio unaprijediti svoju igru i podići ju na viši nivo. Veseli ga da ima mogućnost trenirati s ponajboljim juniorima Hrvatske koji nemaju invaliditet. U tome mu pomaže STK Stanfar i njihov trener Marko Habijanec. S njima trenira tri puta tjedno, a u matičnom klubu STKI USPON još tri puta. U stolnom tenisu ima velike ambicije, krasi ga velika volja i htijenje, a želja mu je kroz par godina postati prvak Hrvatske te dobiti priliku da zaigra u reprezentaciji. Sport mu je, kako sam kaže, promijenio percepciju pruživši mu mnogo prilika da spozna kako je život zaista lijep. Imao je priliku putovati diljem Hrvatske i sa sigurnošću može reći da je sada sretan što ima invaliditet zato što ga je taj invaliditet naučio skromnosti, požrtvovnosti i borbi.

Kaže da mu netko ponudi operaciju ruke i zagarantira uspješnost, ne bi je prihvatio. Marko naime vjeruje da je Božja volja bila da se rodi kao osoba s invaliditetom, a danas je na to ponosan. Sada, s 23 godine, postao je i predsjednik kluba. Vodi i igra za velikogorički klub Uspon u kojem aktivno trenira deset igrača. Želja mu je da se taj broj poveća za barem još toliko igrača kako bi u ekipnom natjecanju bili što konkurentniji.

Za kraj je želja mu dati savjet čitateljima In-Portala, bez obzira imaju li invaliditet ili ne:

"Svi smo mi ljudi, jednaki smo i sami moramo postavljati svoje ciljeve i nastojati živjeti svoje snove", poručuje Marko.

Njegov cilj je postati ponajbolji stolnotenisač u njegovoj kategoriji. Svjestan je da će biti teško, no njegova borbenost i htijenje jamstvo su da će ostvariti svoje snove.

Marko Damjanović

Objavljeno: 26.11.2014