"Moja aktivnost na In-Portalu ne bi se mogla odvijati bez pomoći ZET-a i ustanove URIHO, koji me prevoze do sugovornika. Na tome im ovim putem zahvaljujem", piše, uz ostalo, u svojoj novoj kolumni naš novinar

Prije nekoliko dana imao sam priliku voziti se novim specijalno opremljenim vozilom ZET-a, jednim od pet koje je kupio Grad Zagreb.

Naravno, to ne bi bilo moguće da Grad Zagreb, kojim rukovodi gradonačelnik Milan Bandić, nema sluha za osobe s invaliditetom. Uz ovih pet novokupljenih uskoro bi trebala stići još dva vozila. Koristim priliku kako bih zahvalio svima koji su sudjelovali u nabavci i prilagodbi vozila. Kao korisnik, mogu posvjedočiti da su kombi više no ugodni za vožnju, vidi se da se prilikom adaptiranja vodila briga o svim vrstama invaliditeta. Dao bih si za pravo predložiti, ako je ikako moguće, da se tijekom cijelog tjedna vožnja vrši do 22:30 sati, kako bi osobe s invaliditetom poput ostalih građana mogle posjećivati kulturna događanja koja su uglavnom u večernjim satima. Nama, osobama s invaliditetom, prijevoz je iznimno bitna potreba, jer mi ne možemo poput populacije bez zdravstvenih ograničenja, voziti se samostalno automobilom, motorom, tramvajem ili autobusom, već isključivo specijalno prilagođenim vozilima. To je u Zagrebu, na sreću, izvrsno riješeno, dok u ostalim dijelovima Hrvatske, a osobito u manjim mjestima, to i dalje predstavlja veliki problem.
Upravo zbog prijevoza doživio sam prije nekoliko godina situaciju gdje sam zamalo bio pretučen. Jedne hladne večeri u veljači, imao sam dogovor s jednom djevojkom za odlazak u kino. Kako nisam uspio dobiti prijevoz kombijem ZET-a na kraju sam bio primoran u grad otići autobusom, te 'pješice' u kolicima do Glavnog kolodvora. Toga dana bili su veliki navijački neredi u središtu grada. Na putu prema kinu, dok sam prelazio cestu, na rinzolu mi je otpao kotač s kolica. Jedan gospodin pomogao mi je da se dovezem do stupića na kojeg me naslonio i tu sam čekao pomoć. Bilo je već oko 21 sati a temperatura je bila 5 stupnjeva ispod nule.

"J... osobe s invladitetom"

Dok sam stajao i čekao pomoć zamolio sam policajca koji je naišao da mi pokuša namjestiti kotač. Njegova reakcija me je začudila jer je odgovorio kako on za to nije školovan. Produžio je dalje a da mi nije niti pokušao pomoći, niti pozvati nekoga tko bi to mogao, ali svejedno mislim da bih se bolje osjećao da je ostao uz mene. Ovako sam bio bespomoćan i prepušten sam sebi. Nisam znao što učiniti pa sam nazvao službu 112, pretpostavljajući da oni mogu kontaktirati nekoga da mi pomogne. Tu sam naišao na djelomično razumijevanje jer su me spojili na hitnu medicinsku pomoć čiju intervenciju sam odbio budući da su me htjeli odvesti u bolnicu. Dok sam tako stajao i čekao, a petnaestak minuta nakon odlaska policajca, prišlo mi je troje stranaca koji su bili u vidno alkoholiziranom stanju, a jedan je bio i pod utjecajem narkotika. Stao je ispred mene i počeo se glasno smijati, pokazivati mi stisnute šake te me je želio izbaciti iz kolica kako bi se mogao u njima provozati. Na sreću, u tom naumu spriječio ga je jedan od njegovih prijatelja, odvukli su ga dalje a on je uz smijeh prokomentirao "fucking handicap man“.

Pohvala ZET-u i gradonačelniku

Kad sam već bio promrzao, pozvao sam sestru i njezinog prijatelja da dođu po mene, a kolica sam mislio negdje spremiti dok uspijemo riješiti njihov transport. U međuvremenu sam uspio dobiti dispečera ZET-a i zahvaljujući razumijevanju i ljubaznosti osoblja koje je bilo dežurno, a i sreći da su imali raspoloživi kombi jer je jedan korisnik otkazao uslugu, uspio sam se prevesti doma. Naravno, osim ovog neugodnog događaja, bilo je puno više pozitivnih iskustava prilikom odlaska u grad autobusom jer su vozači bili izuzetno susretljivi i spremni pomoći.

Mislim da bi trebalo, kao što je to bilo prije nekoliko godina, ponovno organizirati specijalno prilagođena taksii vozila koja bi obavljala prijevoz osoba s invaliditetom u bilo koje doba dana ili noći. Takva mogućnost dodatno bi podigla razinu kretanja osoba s invaliditetom. Moja aktivnost na In-Portalu ne bi se mogla odvijati bez pomoći ZET-a i ustanove URIHO, koji me prevoze do sugovornika. Na tome im ovim putem zahvaljujem.
Nadam se i vjerujem kako će se u vremenima koja su pred nama za navedene probleme dodatno iznaći adekvatna rješenja, da ostale osobe s invaliditetom ne bi morale doživjeti slično iskustvo kao ja.

Marko Damjanović

Objavljeno: 04.03.2014