Sve dok polovica populacije tvrdi kako nije nikada upoznala osobu s invaliditetom, kojih u Hrvatskoj ima oko pola milijuna, nelagoda će i dalje uporno visjeti u zraku kao nevidljivi zid i znak da još uvijek nismo u dovoljnoj mjeri dio iste zajednice

Opsežno ispitivanje koje je provela britanska dobrotvorna organizacija Scope pokazalo je da se 66 posto Britanaca osjeća nelagodno u društvu osoba s invaliditetom.

Rezultati ovoga ispitivanja klasičan su primjer slučaja kad znanstvena metoda potvrdi ono što ste već znali iz vlastitog iskustva i iz iskustva vaših poznanika. Riječ je o Britancima, ali siguran sam da bi slični ako ne i nelagodniji rezultati bili da se ispitivanje provodilo u Hrrvatskoj. Svakoj osobi s invaliditetom dobro je poznat taj osjećaj nelagode u zraku.

Paradoksalno pitanje

Često je taj osjećaj obostran jer osobama s invaliditetom zna biti nelagodno kad primjete tuđu nelagodu. Paradoksalno, u naslovu sam u prvom licu napisao "zašto nam je nelagodno u društvu osoba s invaliditetom?“, ali to pitanje je samo prividno paradoksalno jer se osobe s invaliditetom i same znaju osjećati nelagodno u društvu osobe s različitim invaliditetom od njihovog. Osobe u invalidskim kolicima znaju se osjećati nelagodno u društvu slijepih osoba i često se nepotrebno ispričavaju ako razgovoraju o vizualnim temama, a slijepe osobe se uhvate kako im je nelagodno jer ne znaju da li bi se sagnuli dok razgovoraju s osobama u invalidskim kolicima ili kako bi se rukovali s osobom s amputiranom rukom. Sve u svemu, taj osjećaj nelagodnosti prilično je raširen, a kako vidimo, ni osobe s invaliditetom nisu cijepljene protiv njega.

Primjera takvih nelagodnih situacija ima bezbroj. Neke su humoristične, ali neke baš i nisu i znaju imati konkretne negativne posljedice.

Nelagoda poslodavaca

Siguran sam da bi osobe s invaliditetom imale puno više uspjeha na razgovorima za posao kad poslodavac ne bi bio blokiran svojom nelagodom i umjesto toga vidio kandidata s invaliditetom mimo njegova invaliditeta. Nelagoda stoji kao prepreka između osoba s invaliditetom i drugih ljudi i jedan je od faktora socijalne isključenosti osoba s invaliditetom. Uzroci te pojave su višestruki, od primitivizma, pretjerane pristojnosti do neznanja. Zazor nad invaliditetom i bolesti u našem društvu toliko je ukorijenjen da još uvijek ima ljudi koji na invaliditet gledaju kao na kletvu ili kao na zaraznu bolest pa se brzo prekriže i zaobiđu invaliditet u širokom luku ili ostave novčić ako je u pitanju prosjak. Na sreću takav oblik primitivizma je sve manje prisutan i on je prešao u obično neznanje koje se očituje u raznim predrasudama.

O raznim predrasudama prema slijepim osobama već sam dosta pisao i na ovom mjestu mi na pamet pada jedan šaljivi slučaj kojega je doživio britanski komičar Lee Ridley koji boluje od cerebralne paralize. Ridley se redovito na svojim nastupima prisjeća situacije kada ga je taksist upitao jel on također pametan kao Stephen Hawking. "Niti blizu i jedino što o svemiru znam da mu je gospodar He-Man“, odgovorio je Ridley.

Vidlljivi i nevidljivi invaliditet

Najbolji način da se borimo protiv neznanja je poznavanje. Nijedan program, edukacija ne može se mjeriti s stvarnim kontaktom, druženjem i prijateljstvom. Prema ispitivanju koje je također provela dobrotvorna organizacija Scope, 49 posto Britanaca nije nikada upoznalo osobu s invaliditetom, a ne bi me iznenadilo kad bi u nas brojka bila još nelagodnija. Svi ti ljudi koji su odgovorili da nisu nikada upoznali osobu s invaliditetom nisu bili u potpunosti u pravu. Ljudi pod invaliditetom često misle na "vidljive“ invaliditete. Ali postoji i "nevidljivi“ invaliditeti, gdje opet dolazimo na problematiku neznanja.

Sve dok polovica populacije tvrdi kako nije nikada upoznala osobu s invaliditetom kojih u Hrvatskoj ima oko pola milijuna, nelagoda će i dalje uporno visjeti u zraku kao nevidljivi zid i znak da još uvijek nismo u dovoljnoj mjeri dio iste zajednice.

Gospodari svoga invaliditeta

Moj mali savjet u borbi protiv nelagode je da probate osobe s invaliditetom promatrati kroz prizmu onoga što su u stanju, a ne što nisu u stanju činiti. Vrlo brzo ćete iza invaliditeta pronaći osobu koja je možda vrlo slična vama.

Savjet nama osobama s invaliditetom bi bio da budemo gospodari svog invaliditeta, a ne da on gospodari nama. Ne smijemo dopustiti da invaliditet postane naša dominantna osobina. To je borba koju su mnoge osobe s invaliditetom izgubile i ne treba čuditi kad drugi kod njih vide isključivo njihov invaliditet.

Nadam se da nikome nije bilo nelagodno čitati ovaj tekst.

Piše: Branimir Šutalo

Objavljeno: 22.05.2014