Kako komunicirati s djetetom s najtežim teškoćama, koje je potpuno nepokretno, diše pomoću respiratora, hrani se na sondu i ima progresivnu bolest predstavila je Ana Bešlić, majka petogodišnjeg Mate

Povodom 15.svibnja – Međunarodnog dana obitelji Udruga osoba s invaliditetom Sisačko-moslavačke županije organizirala je u Petrinji za djelatnike predškolskih i školskih ustanova, zdravstva, socijale, članove Udruga i djelatnike regionalne i lokalne uprave edukativnu tribinu "Djeca komuniciraju na 1001 način“ s naglaskom na komunikaciju s djecom s teškoćama u razvoju.

Pod stručnim vodstvom mr. sc. Daše Poredoš Lavor, psihoterapeutkinje koja je i sama volonter Udruge i pruža psihosocijalnu pomoć članovima u Maloj kući te sudjelovanje radnih terapeuta i samih roditelja djece s teškoćama u razvoju prikazani su načini komunikacije i rada s djecom radi postizanja što veće socijalne uključenosti i inkluzije najosjetljivijih skupina u svakodnevni život.

Na početku tribine mr. sc. Daša Poredoš Lavor istaknula je kako je svako dijete jedinstveni pojedinac te su roditelji upravo pravi saveznici 'na prvoj crti' koji drugima pri prvom susretu s takvom djecom mogu dati najpreciznije upute kako njihovo dijete reagira na osjete i kako funkcionira na emocionalnom, socijalnom i intelektualnom planu.

Individualizirani pristup u verbalnoj i neverbalnoj komunikaciji i praktične primjere iz svog rada u Maloj kući predstavile su radne terapeutkinje Natali Klarić Pranić i Jasmina Šakinović. Pecs-komunikacija sa sličicama, različiti kominkatori i aplikacije na tabletima, najsuvremenija Eyegaze Edge – tehnologija za praćenje pogledom, imitacija zvukova, igranje uloga ili izražavanje kroz pjesmu i ples samo su neki od predstavljenih načina rada jer upravo poticanje komunikacije kroz igru potiče produktivnost kod djece s teškoćama.

Iznimno je važno razvijati osjećaj pripadnosti te djeci s teškoćama od najranije dobi omogućiti Integraciju u vrtiće i škole. Da im je integracija njihovog djeteta u vrtić pomogla potvrdila je i Dijana Smajo, majka djevojčice Marijete s autizmom, stare osam i pol godina. Prve korake, prve riječi i prve značajne komunikacijske korake Marijeta je, osim integracije u vrtić, ostvarila i uz terapijskog psa i korištenje suvremenih terapijskih metoda kao što su senzorika, neurofeedback terapija ili terapija glazbom Tomates na koju su išli u nekoliko navrata u inozemstvo obzirom da se kod nas ne provodi.

Kako komunicirati s djetetom s najtežim teškoćama, koje je potpuno nepokretno, diše pomoću respiratora, hrani se na sondu i ima progresivnu bolest predstavila je Ana Bešlić, majka petogodišnjeg Mate koje boluje od spinalne mišićne atrofije tip I. Osim mimikom, Mate je jedan od malobrojnih u Hrvatskoj koji ima komunikator pogledom - pomoću kamere koja prati pogled (eye tracking technology). Zahvaljujući ovoj tehnologiji pružena mu je prilika da umjesto pasivnog promatrača života postane aktivni sudionik.

Obzirom da je tribina upriličena povodom Međunarodnog dana obitelji mr. sc. Daša Poredoš Lavor istaknula je značaj obiteljske podrške u svakodnevnom životu. Uz arhitektonske barijere koje još uvijek postoje u svakom gradu i relativno ih nije teško ukloniti, puno je teže ukloniti tzv. „emocionalne“ barijere. Još uvijek je prisutno nazivanje osoba s invaliditetom pogrdnim imenima, međutim pogledi, komentari, čuđenje i sl. govore o samom promatraču, a ne osobi s razvojnim teškoćama. Društvene predrasude postoje i kod školske orijentacije osoba s invaliditetom gdje je potrebno također promijeniti već stereotipna zanimanja u profesionalnoj orijentaciji osoba s invaliditetom. Nažalost, primjećen je i porast rastave brakova u obiteljima koje imaju djecu s razvojnim teškoćama. Savjet mr. Poredoš lavor je kako o svom braku treba razgovarati u braku i s bračnim partnerom ne samo onda kad nastanu problemi i konflikti nego u prvom redu onda kada su si bračni partneri bliski, kada se još vole, kad su još zainteresirani jedan za drugoga. Najvažnije je da oboje partnera u svakom trenutku osjećaju obostrani doprinos obiteljskom životu.

Na samom kraju druženja sudionici edukativne tribine sudjelovali su u radionici gdje su bili podijeljeni u 3 skupine. Skupina roditelji i nevladine udruge imala je zadatak dati odgovore na pitanje "Što imamo i što nam je potrebno da bi naša djeca ostvarila primjerenu kvalitetu života“. Zadatak druge grupe koju su činili stručni djelatnici vrtića i škola pokušali su dati odgovore na temu "Što smo uočili da je potrebno djeci s teškoćama u razvoju (i njihovim roditeljima) i što im danas možemo pružiti“, dok su treću radnu grupu činili djelatnici socijalne skrbi, zdravstva i predstavnici vlasti sa zadatkom "Koje su potrebe osoba s teškoćama u razvoju, koje usluge i prava im sada nudimo, te što bi još trebali učiniti“.

Pruženi odgovori doprinijeli su kvalitetnijem stvaranju zaključaka-sažetaka tribine koji će se kasnije poslati na što više adresa u cilju osvještavanja na probleme roditelja i djece s teškoćama u razvoju. Javna tribina "Djeca komuniciraju na 1001 način“ dio je projekta Udruge osoba s invaliditetom Sisačko-moslavačke županije pod nazivom „Mala kuća – velika pomoć“ kojeg je u školskoj godini 2013./2014. financiralo Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta

Piše: Aleksandra Milković

Foto: Nikola Čutuk/PIXSELL 

Objavljeno: 17.05.2014