Svoje protivljenje roditelji temelje na vlastitim spoznajama da su njihova djeca zadovoljna u Orlovcu, da ga smatraju svojim domom i da bi svaka promjena u pogledu premještanja kod njih izazvala burne reakcije, neželjena ponašanja i traume, na što ih upozoravaju njihovi liječnici, piše pravobraniteljica za OSI

Pravobraniteljici za osobe s invaliditetom intenzivno u posljednje vrijeme stižu pritužbe na način i dinamiku premještanja dijela korisnika iz Centra za rehabilitaciju Zagreb u program stanovanja uz podršku.

U svim pristiglim pritužbama roditelja/skrbnika osoba na smještaju u CZR Zagreb – Radna jedinica Orlovac dominira nezadovoljstvo načinom provedbe i pripreme, pri čemu se teško nose s vanjskim pritiscima, napose odlukama u kojima nisu sudjelovali i strahovima za budućnost njihove djece. Navode kao temeljni argument za otpore napuštanju lokacije Orlovac nespornu činjenicu da se radi o ustanovi koja nema tipična obilježja institucije budući da provodi raznovrsne programe, osigurava sadržajne i osmišljene aktivnosti uz poštivanje interesa, želja i sklonosti samih korisnika, da je integrirana u život zajednice i da odgovara potrebama korisnika. Svoje protivljenje temelje na vlastitim spoznajama da su njihova djeca zadovoljna u Orlovcu, da ga smatraju svojim domom i da bi svaka promjena u pogledu premještanja kod njih izazvala burne reakcije, neželjena ponašanja i traume, na što ih upozoravaju njihovi liječnici. Posebno značajnom smatraju okolnost da se radi o korisnicima visoke kronološke dobi za koje u budućnosti treba osigurati specifičan oblik podrške, a možda i institucionalnu skrb.
Sve to ostavlja dojam da su u prvom planu zahtjevi i rokovi provedbe samog projekta, a ne prvenstveno interesi svakog pojedinog korisnika. Sama činjenica velikog otpora određenog dijela skrbnika i korisnika dokazuje da se u dijelu stručnog postupanja nije poduzelo dovoljno.
Kada govorimo o deinstitucionalizaciji i transformaciji usluga socijalne skrbi, taj proces svojom dinamikom i načinom provedbe mora slijediti primarno interese, sklonosti, želje i potrebe korisnika. Smatramo da je u konkretnom slučaju potrebno revidirati proces u cilju njegova unapređenja (uključivanje ostalih dionika procesa, s rokovima prilagođenima individualnim potrebama, interesima i sklonostima korisnika, osiguravanje odgovarajuće stručne potpore, dodatna savjetovanja, transparentnost, evaluacija učinaka i dr.).
Uzimajući u obzir karakteristike, dob i starenje sadašnjih korisnika smještaja, kao i potencijalnih korisnika sveobuhvatne skrbi koji trenutno živi u obitelji, za koje ne postoje ozbiljno provedene analize stanja i projekcija budućih potreba, nužno je da se uz ovaj oblik deinstitucionalizacije razvijaju i svi različiti oblici inkluzivnih usluga i prava, te planiraju primjereni oblici podrške u narednom desetljeću.
Ideja neovisnog življenja ne smije biti promatrana samo kroz model stanovanja uz podršku.
Smatramo da se u tom kontekstu nameće racionalnim očuvanje postojećih institucionalnih resursa koji se mogu prenamjeniti ne samo u centre inkluzivnih usluga u zajednici, nego poslužiti za pružanje intenzivne skrbi i drugih usluga i oblika zbrinjavanja – npr. hitan, povremeni i privremeni smještaj, intenzivna skrb, za druge kategorije korisnika i drugo.
Izvor: POSI

Foto: Patrik Macek/PIXSELL

Objavljeno: 30.12.2013