U razgovoru s pravobraniteljicom za ravnopravnost spolova Višnjom Ljubičić dotakli smo se društvene skupine koja je višestruko diskriminirana, a to su žene s invaliditetom. Pravobraniteljica je iznijela poražavajuće podatke koji ukazuju na iznimno težak društveni položaj žena s invaliditetom, ali i majki djece s invaliditetom

                                                                                                                                                         Foto: Robert Anić/PIXSELL

Gospođo Ljubičić, kao pravobraniteljica za ravnopravnost spolova, svakodnevno svjedočite svim oblicima diskriminacije i kršenja prava žena u hrvatskom društvu. U tom cijelom spektru diskriminacija prema ženama, skrivena je jedna skupina koja je dvostruko diskriminirana, a to su žene s invaliditetom. Društvo žene naziva slabijim spolom, a kad taj slabiji spol ima invaliditet onda se ta predrasuda još dodatno intenzivira. Iz vaše prakse, na kojim poljima diskriminacija prema ženama s invaliditetom posebno dolazi do izražaja? Koliko su žene s invaliditetom zbog psihofizičkog i ekonomskog nasilja koje trpe u obitelji i društvenom okruženju osuđene na socijalnu izolaciju?

- Kao pravobraniteljica za ravnopravnost spolova u svom dosadašnjem radu posebnu pažnju posvećivala sam upravo ženama s invaliditetom, koje su posebno osjetljiva kategorija izložena riziku višestruke diskriminacije i to na svim područjima života uključujući posebice rad i zapošljavanje, nasilje u obitelji, medicinsku skrb, obrazovanje, sudjelovanje u političkom i javnom životu, a ugrožena su i njihova seksualna i reproduktivna prava. Pritom je posebno težak položaj žena s invaliditetom u ruralnim područjima.

Žene s invaliditetom su u većoj mjeri izložene obiteljskom nasilju od strane svojih partnera, ali i od strane ostalih članova/ica njihove obitelji. Obzirom na slabije obrazovanje i zaposlenost žena s invaliditetom, one su u većoj mjeri izložene i ekonomskom nasilju, ali i zanemarivanju te socijalnoj izolaciji koja predstavlja specifičan oblik nasilja nad ženama s invaliditetom. Navedeno je vidljivo iz činjenice kako žene s invaliditetom u većoj mjeri žive same ili se smještavaju u ustanove nego muškarci s invaliditetom. Naime, prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo (HZJZ), 87% muškaraca i 75,5% žena s invaliditetom žive u obitelji dok istodobno 12,6 % muškaraca i čak 24 % žena s invaliditetom žive same.

Činjenica koja je poznata u OSI zajednici, ali se u nedovoljnoj mjeri na nju u javnosti ukazuje , je da su ženska djeca s invaliditetom u lošijoj poziciji kod odgoja, pškolovanja i rehabilitacije, a ustanove za odgoj i obrazovanje samo preslikavaju taj mentalitet, što ima za posljedicu da žene s invaliditetom imaju niži stupanj obrazovanja u odnosu na muškarce s invaliditetom. Raspolažete li podacima koji bi potkrijepili ovu tezu o obrazovnoj i ekonomskoj zapostavljenosti žena s invaliditetom?

                                                                                                                                                        Foto: Damir Spehar/PIXSELL

- Prema podacima HZJZ-a o stručnoj spremi i obrazovanju osoba s invaliditetom, proizlazi kako 51,3% muškaraca s invaliditetom i čak 74,7% žena s invaliditetom nema osnovnu školu ili ima završenu samo osnovnu školu, dok 37,4% muškaraca i 18,8% žena s invaliditetom ima završenu srednju školu. Višu ili visoku stručnu spremu ima svega 4,2% muškaraca i 2,7% žena s invaliditetom. Nadalje, prema podacima Hrvatskog zavoda za zapošljavanje (HZZ), na dan 31.12.2013. je u evidenciji Zavoda bilo registrirano ukupno 6.789 osoba s invaliditetom što iznosi 1,9% populacije nezaposlenih osoba prijavljenih u evidenciji Zavoda. Od ukupnog broja registriranih osoba s invaliditetom u HZZ-u, njih 59,58% su muškarci, a 40,42% su bile žene s invaliditetom. Nadalje vezano uz područje zapošljavanja, prema podacima HZZ-a proizlazi kako su tijekom 2013. bile zaposlene ukupno 1.744 osobe s invaliditetom, od čega muškarci čine udio od 62,67%, a žene s invaliditetom čine udio do 37,33% od ukupnog broja zaposlenih osoba s invaliditetom. Analizirajući sve navedene podatke, jasno je kako se žene s invaliditetom nalaze u nepovoljnijem položaju ne samo u odnosu na osobe bez invaliditeta, već i u odnosu na muškarce s invaliditetom, a što je svakako posljedica i stereotipa prema kojem žene s invaliditetom nisu dovoljno „profitabilne“ u ekonomskom smislu.

Diskriminaciju trpe i zaposlene žene s invaliditetom, naročito mobing i seksualno nasilje. Zaposlene žene s invaliditetom se često ne usude prijaviti takve slučajeve. Koliko se javljaju i traže zaštitu kod vas, kao pravobraniteljice za ravnopravnost spolova?

- Tijekom 2013. zaprimila sam pritužbu žene s invaliditetom, a vezano uz spolno uznemiravanje na radu te je nakon provedenog ispitnog postupka poslodavcu uputila upozorenje i odgovarajuću preporuku. Iako je tijekom 2013. zaprimljena samo jedna takva pritužba, svjesna sam da, nažalost, postoji znatan broj žena s invaliditetom koje su na svojim radnim mjestima izložene svim oblicima spolne diskriminacije. Međutim imajući u vidu trenutnu ekonomsku situaciju, a koja još više pogađa upravo žene s invaliditetom, svjesna sam činjenice da postoji znatna tzv. tamna brojka takvih slučajeva, ali koje žrtve iz različitih razloga (najčešće straha zbog otkaza) još uvijek ne prijavljuju nadležnim institucijama pa tako niti Pravobraniteljici.

U našem društvu uvriježeno je da su majke one koje provode većinu vremena s djecom, pa tako i s djecom s invaliditetom. Majke djece s invaliditetom često ne dobivaju dovoljnu potporu od svog partnera, a samohrane majke djece s invaliditetom nalaze se u posebno teškom položaju. Također su rastave braka nadprosječno zastupljene kod obitelji djece s invaliditetom. Kako pomoći tim hrabrim ženama koje se često osjećaju usamljene u borbi za bolji život svoga djeteta s invaliditetom? Što učiniti da sav teret ne bude na njima i da zbog toga što su majke djece s invaliditetom ne budu radno i društveno zapostavljene?

- U svom radu posebnu pažnju posvećujem i provedbi načela ravnopravnosti spolova na području roditeljske skrbi, a što svakako obuhvaća i položaj samohranih majki djece s invaliditetom. Ravnopravno roditeljstvo je ono koje je u najboljem interesu djeteta te kao takvo obuhvaća jednaku aktivnost oba roditelja za skrb i brigu o djetetu, uključujući i ravnomjernu podjelu kućanskih poslova te korištenje roditeljskog dopusta od strane očeva. Navedeno posebice dolazi do izražaja kod djece s invaliditetom koja često zbog svog zdravstvenog stanja zahtijevaju pojačanu skrb i angažman oba roditelja.

                                                                                                                                                     Foto: Duško Marušić/PIXSELL

Vezano uz navedenu problematiku ravnopravne roditeljske skrbi, kao pravobraniteljica sam tijekom 2013., provela dva istraživanja i to: istraživanje o stručnim mišljenjima i prijedlozima centara za socijalnu skrb vezano uz odluku s kojim će roditeljem dijete nastaviti živjeti te istraživanje o postojećim trendovima o ravnopravnosti spolova na području roditeljske skrbi koje je uključilo i analizu sudskih odluka vezano uz navedenu problematiku. Oba navedena istraživanja nalaze se u Izvješću o radu za 2013. godinu.

Međutim, imajući u vidu kako se pitanje položaja i zaštite djece s invaliditetom, kao i općenito najbolji interes djeteta, nalazi u nadležnosti pravobraniteljice za djecu, doc. dr. sc. Ivane Milas Klarić, upućujem Vas na mogućnost obraćanja navedenoj instituciji radi dobivanja detaljnijih informacija o navedenoj problematici.

S obzirom na sve vaše tvrdnje i podatke koje ste naveli, jasno je da ste dobro upoznati s činjenicom da je položaj žena s invaliditetom iznimno težak i nepovoljan. Koliko vi zapravo, s obzirom na vaše ovlasti, možete konkretno učiniti da bi se položaj žena s invaliditetom poboljšao?

- Vezano uz gore navedenu problematiku i poboljšanje položaja žena s invaliditetom, sukladno svojim zakonskim ovlastima iz Zakona o ravnopravnosti spolova, preporučila sam kontinuiranu edukaciju stručnjaka/kinja i senzibilizaciju javnosti o položaju žena s invaliditetom, a koja će svakako pridonijeti i uklanjanju spolnih sterotipa i diskriminacije. Također sam preporučila i daljnje osnaživanje žena s invaliditetom. Imajući u vidu nepovoljniji društveni položaj žena s invaliditetom, aktivno sam sudjelovala i u brojnim okruglim stolovima vezano uz navedenu problematiku. Tako sam povodom obilježavanja Međunarodnog dana borbe protiv nasilja nad ženama sudjelovala na okruglom stolu pod nazivom "Nasilje nad ženama s invaliditetom“ u organizaciji Ženske sobe i Mreže žena s invaliditetom.

O svemu navedenom izvijestila sam Hrvatski sabor u svojim redovnim godišnjim izvješćima o radu, koja su dostupna na službenoj web stranici pravobraniteljice za ravnopravnost spolova (www.prs.hr) i u koja možete izvršiti uvid radi dobivanja detaljnijih podataka o navedenoj problematici.

Napominjem kako se problematikom žena s invaliditetom u svom radu bavi i Pravobraniteljica za osobe s invaliditetom, Anka Slonjšak, te preporučam i upućujem na mogućnost obraćanja navedenoj instituciji, a radi dobivanja dodatnih podataka i informacija o navedenoj problematici.

Razgovarao: Branimir Šutalo

Objavljeno: 15.05.2014