Teška vremena i velika iskušenja su pred svim zaštitnim radionicama u Hrvatskoj jer još uvijek ih niti politička elita, niti upravljačko-politički kadar velikih državnih firmi, a niti većina medija ne tretira kao ustanove od posebnog društvenog interesa ili kao značajne gospodarske subjekte. S takvom pozicijom teško će biti održati zaposlenost osoba s invaliditetom

DES - ustanova za zapošljavanje, rad i profesionalnu rehabilitaciju osoba s invaliditetom Split - pozitivan je primjer uz URIHO Zagreb kako osobe s invaliditetom mogu ravnopravno participirati na tržištu rada kada im se pruža prilika. Želja nam je da poslodavci pročitavši iskustveni stav ravnatelja DES-a Maria Meštrovića prevladaju predrasude i prihvate osobe s invaliditetom kao članove radnog okruženja.

Od ukupnog broja zaposlenih u DES-u, koliko je osoba s invaliditetom?

- U Ustanovi DES trenutno radi 216 radnika, od čega 124 osobe sa invaliditetom ili 58 posto od ukupnog broja uposlenih.

Svjesni smo kako u Hrvatskom društvu postoje predrasude prema zapošljavanju OSI, pa nam Vi kao ravnatelj ustanove u kojoj rade navedene osobe možete reći koje je Vaše mišljenje o OSI kao radnicima?

- Apsolutno se slažem s konstatacijom da u Hrvatskom društvu postoje predrasude prema zapošljavanju osoba sa invaliditetom jer moje osobno iskustvo u protekle dvije i pol godine kazuje da su OSI sposobne za različite poslovne zadatke (u DES-u su raspoređeni u šest proizvodnih pogona i četiri zajedničke službe) i jednako su vrijedni radnici kao i svi ostali, ali s naglaskom da imaju veći osjećaj pripadnosti tvrtki za koju rade, a time i njihov odnos prema poslu je još kvalitetniji u odnosu na ostale djelatnike ustanove DES. Stoga, zadatak je nas iz zaštitnih radionica, kao i svih ostalih koji imaju pozitivna iskustva sa OSI, da intenzivno radimo na senzibiliziranju društva prema OSI kao izuzetno korisnim i vrijednim radnicima.

Jeste li zadovoljni poslovanjem DES-a od kada ste imenovani za ravnatelja, s obzirom na krizu u brojnim hrvatskim tvrtkama?

- S obzirom na izrazito loše gospodarsko okruženje u Hrvatskoj u posljednjih nekoliko godina sa nastavkom negativnog trenda za daljnje poslovanje, moram biti zadovoljan sa ostvarenim poslovnim rezultatima Ustanove DES jer smo obrnuli trend koji je već dugo godina bio negativan u ustanovi, a koja iz godine u godinu bilježi sve bolji financijski rezultat.  Međutim, ova današnja vremena nose nove udare na financiranje rada zaštitnih radionica koji nisu vezani uz gospodarsku krizu već je to vezano uz nesnalaženje i nerazumijevanje funkcioniranja zaštitnih radionica. Naime, financiranje  uglavnom leži na

"Drago mi je da su svi sindikati stali u obranu zaštitnih radionica i njihovih djelatnika, a isto tako smatram da bi se na sve tzv. afere u medijima  trebalo oglasiti i pravobraniteljstvo za osobe s invaliditetom"

proizvodno-komercijalnoj djelatnosti, a manjim dijelom na subvencijama (grad, županija, državni fond subvencioniraju samo 35 posto ukupnih prihoda), stoga svaki nepromišljeni potez može dovesti u pitanje njihovo daljnje funkcioniranje. S tim u vezi, zaštitnim radionicama se dogodila centralizacija nabave velikih sustava (Ministarstvo zdravlja i HEP), ali na najgori mogući način jer vodstva Ministarstva i HEP-a nisu uvažili društvenu ulogu zaštitnih radionica, kao ni dugogodišnja pozitivna iskustva u smislu kvalitete i cijena odrađenog posla sa robama koje objektivno nemaju strateški karakter za njihovo poslovanje. Zašto je zakonodavac donio institut rezerviranog otvorenog natječaja kada javni sektor odbija isti koristiti? Isto tako, moram se osvrnuti na izrazito loš i negativan tretman medija prema zaštitnim radionicama (DES i URIHO) koji izlazi iz okvira korektnosti, profesionalnosti i novinarske etike. Naime,  nedavni članak o DES-u u Večernjem listu od 3. travnja, u kojem je objavljen tekst koji nema nikakve veze sa stvarnim stanjem u Ustanovi DES, a niti je novinar pokušao kontaktirati ravnatelja Ustanove radi provjere "anonimnih izvora informacija“, a tu je i čitava serija natpisa u Slobodnoj Dalmaciji koji ne uvažavaju ostvarene rezultate, nego na krajnje neprofesionalan i tendenciozan način pokušava stvoriti krizno stanje u DES-u, ne vodeći računa da svakim tim natpisom ne rade samo neopravdanu štetu ravnatelju već rade poslovnu štetu samoj Ustanovi DES i traumatiziraju osobe sa invaliditetom. Međutim, drago mi je vidjeti da su svi sindikati stali u obranu zaštitnih radionica i njihovih djelatnika, a isto tako smatram da bi na sve ovo što se događa u medijima u kontinuitetu trebalo se oglasiti i pravobraniteljstvo za osobe sa invaliditetom. Zaključno, teška vremena i velika iskušenja su pred svim zaštitnim radionicama u Hrvatskoj jer još uvijek ih niti politička elita u smislu državnih dužnosnika, niti upravljačko-politički kadar velikih državnih firmi, a niti većina medija ne tretira kao ustanove od posebnog društvenog interesa ili kao značajne gospodarske subjekte. S takvom pozicijom u društvu i oslanjanjem na slabašnu lokalnu i regionalnu samoupravu teško će biti održati zaposlenost OSI i uopće će biti sve teže održati funkcioniranje zaštitnih radionica ukoliko ne dođe do radikalnih promjena u odnosu državnih tijela prema ulozi zaštitnih radionica u društvu.

Možete li nam detaljnije objasniti kako će funkcionirati Centar za rehabilitaciju  radno sposobnih osoba s invaliditetom? Koliko osoba sudjeluje u navedenom projektu, za koja zanimanja će se osposobljavati, hoćete li ih pratiti nakon osposobljavanja i sudjelovati u njihovom zapošljavanju?

- Centar za rehabilitaciju ustanove DES je osmišljen za potrebe IPA projekta, SLID program (socijalna i radna integracija OSI) u okviru regionalne suradnje jedanaest partnera iz pet zemalja iz regije. Projekt je u trećoj godini implementacije, a mogu reći da smo oformili glavninu stručnog tima od devet stručnjaka (socijalni radnik, psiholog, defektolog, radni instruktori…) i trenutno je u tijeku materijalno opremanje prostora i provedba pilot projekta. Zadaća Centra za profesionalnu rehabilitaciju je stručno osposobljavanje OSI za pojedina zanimanja, kao i aktivna uloga pri zapošljavanju na otvoreno tržište rada. Inicijalno idemo s tri zanimanja tj. 3 radionice - informatička, tekstilna i kulinarska radionica - s tim da planiramo razvijati i nove edukativne programe za ona zanimanja za koja procijenimo da imaju šansu za zapošljavanjem OSI. Svi korisnici centra će proći fazu identifikacije i dijagnostike, zatim će biti upućivani u radni centar na profesionalnu obuku, a nakon toga bi uslijedila aktivna podrška pri zapošljavanju i praćenje OSI u realnim uvjetima rada.

Planirali ste pilot –program treninga trenera, zapravo educiranja osoba koje će raditi u programima radne i profesionalne rehabilitacije osoba s invaliditetom. Jeste li ostvarili navedeno?

-Planirani pilot-program trening trenera je u fazi realizacije, počeo je certificiranjem voditeljice radnog centra, a koja zajedno sa stručnim timom provodi pilot-projekt "dijagnostički tjedan“ sa 22 korisnika centra, a u konačnici će biti oko 35 korisnika OSI koji će proći sve tri radionice. Završetak projekta predviđa se krajem kolovoza 2013.

Kakva su Vaša očekivanja od najavljenog Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom?

- Moja očekivanja od novog Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju OSI idu u skladu sa stvarnim potrebama osoba sa invaliditetom i zaštitnih radionica kao nosioca profesionalne rehabilitacije u Republici Hrvatskoj.  Smatram da je za nas, zaštitne radionice, glavno pitanje koje bi novi zakon morao definirati je korištenje i financiranje postojećih Centara za rehabilitaciju u okviru zaštitnih radionica kao budućih regionalnih centara za profesionalnu rehabilitaciju. Razlog leži u činjenici da u tim centrima postoji koncentracija znanja i gotova infrastruktura koja državu neće dodatno koštati i Ministarstvo rada bi trebalo ovim izmjenama zakona definirati ovo pitanje. Svako drugo zakonsko rješenje Ministarstva rada i mirovinskog sustava bi vodilo dodatnim i nepotrebnim troškovima i ne bi predstavljalo kontinuitet rješavanja pitanja profesionalne rehabilitacije, od formiranja radnih centara u zaštitnim radionicama, preko formiranja stručnih timova i njihova obuka u suradnji sa austrijskim BBRZ-om i državnim Fondom, do materijalnog opremanja prostora u okviru IPA projekata. Smatram da postojeći nacrt zakona još uvijek nije jasno i nedvosmisleno definirao ovo pitanje i nepotrebno je ostavljen prostor različitim tumačenjima zakona. Nadam se da će finalna definicija zakona biti precizna u ovom pitanju. Isto tako, novima zakonom bi se trebala ojačati uloga Fonda za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje OSI u financijskom smislu jer je Fond i do sada imao ključnu ulogu za održavanje zaposlenosti i profesionalnu rehabilitaciju OSI u okviru zaštitnih radionica, pa tako i u okviru ustanove DES. Naime, opće je poznato da sredstva koja su dolazila od javnog sektora u okviru zakonske kvote nisu išla namjenski u Fond već su se trošila za druge namjene, a to je značilo manjak investicija i projekata za održavanje ili povećanje zaposlenosti OSI u okviru zaštitnih radionica tako da je krajem prošle godine u cijelosti izostao natječaj za održavanje zaposlenosti. Uvođenje jedinstvenog tijela vještačenja, kao i kvotnog sustava kojim se osim javnog sektora zahvaća i privatni sektor su dobra rješenja pod uvjetom da prikupljena sredstva kroz kvotni sustav idu namjenski i u svrhu zbog čega su  prikupljena, a to je profesionalna rehabilitacija i zapošljavanje OSI.   Opća je ocjena da proces donošenja novog zakona i njegovog usklađenja sa stvarnim potrebama OSI i zaštitnih radionica ide nedovoljno brzo, te izražavam zabrinutost da ćemo po završetku IPA projekta imati period u kojem financiranje Centara za profesionalnu rehabilitaciju neće biti definirano jer novi zakon nije donesen na vrijeme. Takva situacija je neodrživa za današnje poslovanje zaštitnih radionica i izvjesno je da zbog inertnosti Ministarstva rada, ravnatelji i upravna vijeća ustanova će biti primorani da odlučuju o (ne)prihvatljivosti troška stručnih timova.

Kakva je Vaša vizija DES-a kao ustanove koja zapošljava osobe s invaliditetom?

- Vizija razvoja ustanove DES ide u smjeru provedbe procesa transformacije DES-a iz jedne lokalne socijalne ustanove u modernu ustanovu regionalnog tipa primjenom stručnih i financijski održivih modela profesionalne rehabilitacije, na način da kontinuirano radi na profesionalnom osposobljavanju i socijalizaciji OSI kako bi u cijelosti bili integrirani u ekonomski, sportski, kulturni i svaki drugi segment društva.  Ovi ciljevi su usklađeni sa Konvencijom UN, Nacionalnom strategijom za izjednačavanjem mogućnosti OSI, ali ljudskim i etičkim standardima današnjeg doba.

Razgovarala: Božica Ravlić

Foto: Ivana Ivanović/PIXSELL

Objavljeno: 09.04.2013