Leon se više od deset godina bavio jahanjem, boćao je, osvojao medalje u Hrvatskoj i na međunarodnim natjecanjima. Danas se bavi suvremenim plesom i nastupi ga također vode po svijetu

 

Leon je  rođen u Zagrebu, 23. svibnja 1971. godine. iz blizanačke trudnoće. S obzirom na to da liječnici nisu znali da majka Marija nosi blizance, Leon je predugo bio bez kisika što je dovelo do cerebralne paralize - atetoze koju karakteriziraju nekontrolirani pokreti pa Leona treba hraniti, a osim što je u kolicima, otežano govori. Brat blizanac, Saša, je zdrav.

- Žao mi je što moji roditelji nisu tražili odštetu od Petrove bolnice pa bih sada imao kuću i mogao bih si plaćati njegovateljice da se brinu o meni, da mi pomažu pa ne bih  morao otići u neki starački dom i napustiti svoj obiteljski dom. Osjećam se kao izbjeglica iz Sirije koja mora otići iz svojeg rodnog doma, jer ja od svog tate ne mogu čuti ono: 'sine moj, pa ja sve ovo ne mogu odnijeti u grob. Ovo će sve jednog dana biti tvoje'. Otac Jožef umro je kad sam imao tri godine. Imam još i četiri godine starijeg brata Borisa, a majci Mariji je 80 godina i  ona više ne može brinuti o meni. A Hrvatska nema cjelovito rješenja za nas. Kad nam Roditelji umru, mi moramo otići u staračke domove, iako smo još relativno mladi ljudi, sa 40 ili 50 godina. Dobro, sad se pokreče stambena zajednica u Sesvetama, tj. u Jelkovcu, ali to se vuče i vuče i nikako  da krene i tko to zna hoće li me  uopće primiti u stambenu zajednicu. Naime, treba proći neku komisiju da vas se primi u stambenu zajednicu i  pitanje je hoću li  je moći plaćati. Navodno  je to dosta skupo, spominje se i do 15 tisuća kuna, a grad Zagreb i država se godinama ne mogu dogovoriti koliko će oni podmirivati stanovanje, da malo pomognu korisniku. To je naprosto  žalosno i sramotno. Bojim  da neću imati ni za džeparac ako budemo morao dati cijelu invalidninu  i imovinu neću moći ići u stambenu zajednicu - kaže Leon zabrinuto i dodaje kako srećom ima još nekoliko opcija koje bi mogle funkcionirati, ali mnogi ih nemaju.

Leon je vrtić i osnovnu školu pohađao na Goljaku i to razdoblje života opisuje kao najljepše. 

- Onda sam krenuo u osmi razred i tada sam se počeo bojati da me neće primiti u Dubravu u srednju školu zbog invaliditeta. Na žalost, moj strah pokazao opravdanim, a nisam smio ni maturirati da bih mogao primati očevu mirovinu, da sam maturirao morao  bi se zaposliti, a ne mogu ništa  raditi. Bilo je to vrlo glupo zakonski izvedeno. Dakle, osoba s invaliditetom koja ne može raditi, očito nema pravo ni na obrazovanje. Prema tome, možemo i moramo slobodno ostati glupi - kaže Leon koji je želio upisati informatičku školu znajući da je u računalima budućnost, ali na žalost  ni ruke mu to nisu dopustile.

- Moja životna želja da nešto naučim raditi na računalu profesionalno  da si mogu  zaraditi, ali ljudi kao ljudi mi govore da ja to ne mogu i ne shvaćaju me ozbiljno pa sam vrlo tužan i padam u depresiju. Prvi puta sam pao u veliku depresiju kad su mi rekli da ne mogu maturirati. Smeta  me ta svojevrsna manipulacija ljudi pa onda, da se riješim takve situacije, ja moram popustiti - tužno će Leon.

- Kao i svaki mladi muškarac htio sam imati lijepu ženu i kvalitetan brak s njom, da se volimo, poštujemo i da zajedno putujemo po cijelom svijetu, ali na žalost to je ostala samo moja želja i mašta. Kako taj dio nisam realizirao, posvetio sam se sportu. Tako sam jahao više od deset godina. Bio sam više puta drugi u Hrvatskoj i jednom prvi, išao i na međunarodna natjecanja, bio sam u Moskvi i tamo sam osvojio srebrnu medalju. Isto tako sam boćao i tu sam bio više puta prvak Hrvatske. Kao boćar sam bio Brazilu, dva puta u Portugalu, Poljskoj. Putovanja po svijetu pomogla su mi da premostim tugu zbog izostanka partnerske ljubavi i bračnog života - priča Leon koji  se danas bavi i suvremenim plesom, a nastupi ga također vode po svijetu.

- Nađite ono što vas stvarno najviše veseli u životu i zabavite se time, to je najbolji izlaz iz tuge.  Život je težak i ponekad surov, a mi sami ga moramo obojiti u najljepše boje koliko god je to moguće - zaključuje Leon svoju priču.

Anita Blažinović

Objavljeno: 03.01.2020