Ivona Šeparović (29), po zanimanju novinarka, trenutačno je zaposlena u Udruzi Zamisli kao community manager projekata i programa udruge. Kao osoba s invaliditetom, s dijagnozom cerebralne paralize, od 2009. godine sudjelovala je kao aktivistica u radu različitih udruga. Od 2014. godine, kao suradnica Saveza SUMSI, jedna je od urednica emisije 'Hodalica' na Radiju Student.

 

Možete li nam reći nešto o Vašem invaliditetu? Je li Vam obilježio život i na koji način?

- Rođena sam sa šest i pol mjeseci, zbog čega imam cerebralnu paralizu, no bez obzira na to roditelji su me odgajali na isti način kao i moju stariju sestru. U mom mjestu se svi poznaju pa nisam imala problema u obliku predrasuda. Što se tiče vježbanja, od deset mjeseci starosti intenzivno sam vježbala sa članovima obitelji i fizioterapeutima, do kraja srednje škole. Postigli smo da mogu hodati uz nečiju pomoć. Obitelj me naučila da trebam otvoreno komunicirati s okolinom i reći ako mi treba pomoć, no da se ne smijem izvlačiti na svoj invaliditet. Stoga sam bila uporna, a i danas sam, u ostvarenju svojih ciljeva. Ne dopuštam da me invaliditet u tome spriječi niti da mi invaliditet bude izgovor za neki neuspjeh.

Kako je teklo Vaše obrazovanje? Na koje probleme ste nailazili, pogotovo na fakultetu?

- Završivši osnovnu i srednju školu u Blatu, počela sam studirati novinarstvo na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. Izazovi studentskog života i privikavanje na život u studentskom domu doveli su me do mog najvećeg uspjeha – osamostaljivanja. Najviše sam nailazila na probleme koji su bili 'tehničke' prirode. Rješavala sam ih u otvorenoj komunikaciji s kolegama, prijateljima i obitelji, smatrajući da sam sama odgovorna za to da ukažem što je potrebno da bih mogla ravnopravno studirati. Nisam tražila da se smanji opseg mojih studentskih obveza, primjerice kod prakse, već sam ukazivala na to koja mi je tehnička pomoć bila potrebna za izvršenje zadataka. U tome mi je mnogo pomogla Udruga 'Zamisli', preko koje sam imala osiguran prijevoz do faksa i tehničku pomoć asistentica u nastavi, koje su sa mnom odlazile na praksu. Naravno, zadatke sam obavljala potpuno neovisno.

Kako ste došli na ideju za radijsku emisiju?

- Uvidjeli smo potrebu da se kroz medije obrade neke teme koje inače nisu toliko zastupljene u medijima, a tiču se svih mladih, i onih s i bez invaliditeta. Savez SUMSI je s Radio Studentom dogovorio suradnju pa je Radio Student ponudio prostor za emitiranje emisije. Denis Marijon i Albina Žnidar razradili su ideju 2011. godine. U to vrijeme kolega Karlo Antolković i ja smo volontirali u Udruzi Zamisli, koja je članica SUMSI-ja. Denis i Albina su nam ponudili da se uključimo u osmišljavanje koncepta emisije koja bi trajala 20 minuta i između ostalog govorila o osobama s invaliditetom. Kada je koncept osmišljen, Albina i Denis su ga još dodatno razradili s glavnim urednikom Radio Studenta, Ivanom Vlašićem. Tada je sve bilo spremno za emitiranje i 'Hodalica' je krenula. Prva emisija emitirana je 2. studenog 2011. godine.

Otkud naziv 'Hodalica'?

- To je zanimljiva priča. Tijekom osmišljavanja koncepta emisije, najviše smo se dvoumili oko naziva. Htjeli smo odabrati nešto upečatljivo, što bi upućivalo na to da pokrivamo teme namijenjene osobama s invaliditetom, ali naravno ne isključujemo osobe bez invaliditeta. Karlo i ja smo osmislili koncept, a o imenu smo htjeli još razmisliti. Nakon par dana, Karlo me nazvao i predložio naziv 'Hodalica'. Pitao me je li mi to nezgodno s obzirom da koristim hodalicu, a također uređujem emisiju. Meni je to bilo ok, jer je naziv upečatljiv i ne etiketira nikoga. Svi suradnici s kojima smo se savjetovali također su se složili i tako je ostao naziv 'Hodalica'. Danas koristim dva štapa umjesto hodalice, ali naziv emisije je i dalje isti. Sve snimke 'Hodalice' od 2014. nadalje dostupne su na sljedećem linku: www.mixcloud.com/RadioStudent/playlists/hodalica.

Termin emitiranja 'Hodalice', tko su gosti, teme, tko sve radi za ovaj program?

- 'Hodalica' se emitira svaki četvrtak od 11:20 na Radio Studentu (100.5 MHZ). Nastojimo otvarati teme koje su zanimljive i mladima s invaliditetom i mladima bez invaliditeta. Gosti su predstavnici institucija i organizacija civilnoga društva, organizacija te općenito dionika u čijem su fokusu djelovanja mladi. Objavljujemo informacije o mogućnostima koje mladi imaju i zato je prvi dio emisije posvećen vijestima o natječajima za stipendije, radionicama, edukacijama i politikama za mlade. Emisiju uređuju tri osobe s invaliditetom: Denis Marijon - predsjednik Saveza SUMSI, Albina Žnidar - suradnica Saveza SUMSI i ja. Emisiju vode dvije osobe, ali na raspolaganju imamo tri voditelja pa se rotiramo. Osim mene, voditelji su volonteri Saveza SUMSI Dominik Janović i Robert Salčić, oba studenti novinarstva. Dominik je osoba s invaliditetom, a Robert nije.

Što ste uočili kroz radijsko emitiranje kada je riječ o ključnim životnim teškoćama osoba s invaliditetom?

- Sukladno razgovorima s našim gostima, zaključujem da to ovisi o vrsti invaliditeta koju pojedinci imaju i o tome koliko smo kao društvo prilagodili okolinu njihovim potrebama. Drugim riječima, koliko su osigurani uvjeti za ravnopravno sudjelovanje u društvu osoba s određenom vrstom invaliditeta.

Kakva je situacija sa studentima s invaliditetom? Javljaju li se i s kojim problemima se najviše susreću?

- Povremeno ugošćujemo i same studente s invaliditetom, koji progovaraju o svakodnevnim izazovima studiranja, kako bi upozorili na nužnost određenih promjena. Imali smo u travnju 2016. emisiju o podršci studentima s invaliditetom. Tada je gostovao Fabijan Ferara, student politologije i studenstki predstavnik studenata s invaliditetom na Fakultetu političkih znanosti. Istaknuo je da je podrška u Zagrebu osigurana bolje nego u drugim studentskim gradovima u Hrvatskoj te da ima puno prostora za napredak po pitanju podrške. Jedan od oblika podrške studentima s invaliditetom je i osobna asistencija. Stoga smo u 'Hodalici' o toj temi razgovarali sa Svjetlanom Marijon, predsjednicom udruge 'Zamisli', koja pruža tu podršku. Za tu emisiju intervjuirali smo i troje studenata s invaliditetom koji su korisnici usluge osobne asistencije. Oni su naglasili kako je asistencija temeljni preduvjet za ravnopravno studiranje studenata s invaliditetom.

Kako se suočavate s predrasudama?

- S time sam se počela suočavati tek dolaskom u Zagreb. Mislim da se položaj osoba s invaliditetom u Hrvatskoj puno promijenio u zadnjih desetak godina, posebno za studente s invaliditetom. Predrasude su stvar pojedinca, ali i društva. Vlastitim primjerom trebamo pokazati da možemo i trebamo biti ravnopravni u odnosu na ostale te potaknuti društvo da nam se omogući ravnopravnost što se tiče prava i obveza. To je dvosmjerno. Ako želimo poštovanje, moramo ga iskazivati. Ako netko ima predrasude, ne smijemo prekrižiti ruke i otpisati ga, nego mu trebamo pokazati da su te predrasude neosnovne. Najveća prepreka ravnopravnom uključivanju osoba s invaliditetom u društvo jest u činjenici da je obično sve fokusirano na rehabilitaciju. Stoga su često osobe s invaliditetom 'zatvorene u svoj svijet', odnosno poznatu okolinu. Udruge su dobar primjer kako iskustvo jedne osobe s invaliditetom može pomoći drugoj osobi s invaliditetom da svlada prepreke i na taj način manje uči na vlastitim greškama.

Razgovarala: Klaudija Klanjčić

Objavljeno: 27.01.2017