Naša priča: Obitelj Vidović

„Uistinu smo blagoslovljeni – imamo prekrasnu djecu. Bolest, tj. stanje jednog od njih samo nas je još više učvrstilo i zbližilo. Nastojimo da nam nijedan trenutak ne otiđe uzalud. Volimo se međusobno i to si svakodnevno pokazujemo“, rekla je između ostalog majka Ivana Ciko Vidović

 

U ovo blagdansko vrijeme malo smo zavirili u jednu zagrebačku peteročlanu obitelj, koja se unazad godinu dana suočava s dijabetesom kod jednog od sinova. Kako žive, sa čime se sve bore, koje probleme pri tome imaju, otkrili smo u ugodnom razgovoru.

Supružnici Ivana Ciko Vidović i Goran Vidović ne kriju svoje zadovoljstvo unatoč svim problemima, upravo zbog troje djece koja im ispunjavaju svaki dan. Najstariji sin Andrija (10) osim učenja bavi se nogometom i stolnim tenisom, a trenira i košarku u Košarkaškom klubu 'Vučići'. Učenik je trećeg razreda. Kćerka Barbara (8) uči gitaru i blok flautu, pjeva u zboru i ide posebno na učenje pjevanja, a od sportova u školi vježba košarku i atletiku. Ide u drugi razred. Oboje su u osnovnoj školi 'Dr. Ivan Merz'. Najmlađi Juraj svakodnevno jedva čeka da se svi okupe kako bi se zajednički igrali.

„Djeca su nam najveće bogatstvo i blagoslov. Nastojimo uživati u njima i s njima kad god nam je moguće. Jedino posao nas odvaja od njih te njihove aktivnosti. Inače nastojimo sve zajednički raditi. Pogotovo smo zbliženi u ovo blagdansko, božićno i novogodišnje vrijeme, kada zajednički kitimo cijelu kuću, uživamo u slasticama, igramo se. Andrija je svoje stanje prihvatio odlično, prilagodio se u prehrani, bavi se sportom i živi život kvalitetnije nego do sada u tom pogledu. Za sada dijabetes regulira najviše prehranom, ali njegovi krvni nalazi ukazuju da će gušterača u nekom roku, a to ne zna nitko kada, u potpunosti prestati proizvoditi inzulin i onda će inzulin morati unositi izvana. To je dijabetes tipa 1, a terapiju provodi inzulinom zbog oscilacija glikemija“, rekla je majka Ivana.

S obzirom da se radi o šećernoj bolesti u djeteta, u kontroli bolesti potrebna je pomoć roditelja. Prvenstveno u samoj pripremi obroka koji moraju biti prilagođeni dječakovoj bolesti i kalorijskim potrebama, kao i eventualnom određivanju doze inzulina na osnovu podataka o glikemiji i sastavu obroka. Majka se detaljno individualno educirala i posjeduje vještine i znanja za pravilno zbrinjavanje bolesti. Dobra regulacija glikemije jedini je mogući način odgode i manjeg opsega akutnih i kroničnih komplikacija šećerne bolesti, pa i posljedičnog invaliditeta, a što je utvrđeno u jednom od medicinskih dječakovih nalaza.

„U ovome naše dijete neće biti samo. Svi smo uz njega i to mu pokazujemo svaki dan. Potrebno je puno truda, ali ništa nam nije teško jer sve ćemo napraviti jedni za druge“, rekla je majka.

U obilježavanje Svjetskog dana dijabetesa 14. studenog na javnoj površini u Zagrebu uključila se cijela obitelj Vidović kroz projekt 'Ostani cool pobijedi dijabetes!' Andriju u njegovu sudjelovanju poduprijeli su i seka Barbara i braco Juraj. Budući je 2016. godina dijabetesa, razvila se ideja o pripremi predstave koju su radila djeca, polaznici radionica pod vodstvom Kristijana Ugrine, koje su se organizirale od sredine rujna do 14. studenog, dva puta tjedno u prostoru MS Gornji Grad. U tu svrhu zatražena je i potpora Gradske skupštine u dodjeli frekventne gradske lokacije za izvedbu dječje predstave na Svjetski dan šećerne bolesti.

Ove godine obilježen je Svjetski dan zdravlja u travnju pod motom 'Pobijedi dijabetes'. Ovogodišnja WHO kampanja, krovnog naslova „Ostani super. Pobijedi dijabetes.“ , uz preporuku potrošačima „Jedi zdravo“, sadržava i poruke: „Zaustavi porast“, „Budi aktivan“, „Slijedi savjet liječnika“ i „Ako si u nedoumici, provjeri“. Pod motima svjetske kampanje djeca, polaznici radionica, imali su priliku upoznati se i sa zdravim namirnicama, što čine u tijelu, kako rastemo i razvijamo se i što činimo hranom našem organizmu. Iz edukacijskog dijela i dječje mašte nastala je predstava koja se javnosti prikazala upravo na dan obilježavanja bolesti koja će, prema WHO rezultatima istraživanja, postati 7. vodeći uzrok smrti do 2030. godine.   Popularizacija znanja i osvješćenosti o ovoj zdrastvenoj pošasti 21. stoljeća nameće se kao jedino rješenje među djecom i mladima, istaknuto je od strane organizatora priredbe.

Majka Ivana je predsjednica udruge Poklik - Posebni klinci, koja skrbi o klincima predškolske i školske dobi oboljelih od dijabetesa, celijakije i s prehranom povezanih bolesti, a sama je i majka školarca dijabetičara. Redovito je polazila na edukativne sadržaje, a uključeni su bili i roditelji iz Zagrebačkog dijabetičkog društva – ZDD, Kluba roditelja, kao i njihove djece.

„Povezivanje znanja roditelja mladih dijabetičara, kao i njih samih i djece neoboljele od te bolesti, vodilja je koja će dovesti do realizacije zajedničke predstave na važan dan za oboljele, one koji će tek oboljeti i ostalih koje tek treba educirati o načinima zdravog života, prevenciji, kao i prihvaćanju oboljelih u redovnom življenju“, bilo je istaknuto u odobrenom programu za priredbu od strane organizatora.

Priredba je realizirana 12. studenog na Zrinjevcu u paviljonu, pod palicom Kristijana Ugrine.

„Klinci su izrađivali zdrave, pjevali songić posvećen temi i baš je bilo cool“, ističe majka Ivana, koja se posebno angažirala oko predstave.

Andrija je uz sve aktivnosti i Mali admiral. Pitali smo što to znači.

Objasnila nam je majka: „Mali admiral je časna funkcija za koju se dječak koji će biti te godine Mali admiral bira svake godine. Ta titula najavljuje početak svečanosti koje smo u Hrvatskoj objedinili pod naziv Tripundanske svečanosti. Da podsjetim, kao kulturno dobro RH priznalo je Ministarstvo kulture Tripundanske svečanosti 2015. godine i uvrstilo ga na listu zaštićenih nematerijalnih dobara. Održavaju se u veljači, a počinju izgovaranjem loda - pohvale svecu na Sv. misi 3. veljače, lode je izgovarao Andrija, cijeli mjesec je posvećen obilježavanju i promociji Bokeljske mornarice i svecu zaštitniku - sv. Tripunu kroz razne promocije knjiga, postavom izložbi, a završna svečanost održava se zadnje subote, tradicionalno u hotelu Sheraton - Bokeljska večer, s bogatim umjetničkim programom i ponudom delicija koje nas podrijetlom iz Boke podsjećaju na tradiciju koju su neki ostavili radi studija, trbuhom za kruhom i drugih razloga.“

Iduće godine, točnije rečeno 3. veljače, obitelji će biti prva godišnjica života s dijabetesom, baš na svečev dan. Sve je povezano, jer najstariji sin se punim imenom zove Andrija Tripun Vidović.

„Sjećam se da smo baš na taj dan odlučili izmjeriti Andriju i otkrili smo visok šećer. Prvi rezultat je bio 14,3 to jutro. Uskoro smo se smjestili na Rebro i tjedan dana u bolnici prilagođavali novonastaloj situaciji“, podsjetila je Ivana.

Što sve zahtijeva život s djetetom koje ima dijabetes - koje prilagodbe u smislu hrane, škole, objašnjeno nam je od strane majke koja je preuzela brigu o prehrani obitelji: „Život s dijabetesom u našoj fazi je na početku, još je uvelike vezan za prehranu i naš angažman oko Andrijinog sporta i aktivnosti koje mu pomažu u regulaciji bolesti. Dijabetes je podlo stanje, ne boli, visok šećer manje više ne smeta, ali radi veliku štetu ostalim organima u tijelu. Ako šećer nije dobro reguliran, dugoročno je vrlo štetan. Danas dijabetičari s dobro reguliranim šećerima žive dugo i kvalitetno. Zato su nam važna česta mjerenja, prije i nakon jela, evidentiramo što ga smeta kad pojede. Pod 'smeta' mislim na hranu koja mu digne šećer u visine, zapravo brojimo ugljikohidrate. Što se tiče života u školi, da bi bolje kontrolirali što jede i što mu smeta, još u veljači smo ga ispisali iz dnevnog boravka da bi jeo doma i da bi bolje kontrolirali situacije. U školi je njegova učiteljica prihvatila edukaciju i ima puno razumijevanje za novonastalo stanje. Npr. kad mu je visok šećer mora češće mokriti jer pije više tekućine, kod niskog šećera važno je da dijete pojede odmah hranu. Na sve te situacije iz škole imamo pozitivne reakcije. Ravnatelju sam poslala projekt obilježavanja Dana dijabetesa i odlično je reagirao, čak su se djeca iz razreda uključila i dolazila na probe i sudjelovali u završnoj izvedbi. Klinci Andriju ne nude sa slatkišima kad slave ročkase. Obično se mame potrude donijeti i slatkiš za Andriju - prilagođeni i mislim da je ključno da su ga oni prihvatili s njegovim stanjem.“

Da bi se prehrana prilagodila, potrebno je biti dobro financijski potkovan. O tome svjedoči i ova obitelj: „Užasno puno novaca trošimo da bi prilagodili zdravoj prehrani. U Republici Hrvatskoj zakonodavac ne podupire ili ne olakšava porezima zdravu hranu, već potiče junk food. Danas se može kupiti 'čokolada' za tri kune, tj. šećerna tabla, a kad želiš kupiti kvalitetnu čokoladu koja ima 60 posto i više kakaa onda se za to mora izdvojiti 20 i više kuna. Andrija ne jede smokije, čipseve i tome slično. njegove grickalice su indijski oraščići, bademi, lješnjaci, to su sve gricke kojima su iznosi prestrašni. Bilo bi dobro da se nadležne udruge uključe u pritisak na olakšavanje kupovanja zdrave hrane. To se odnosi na oboljele, one koji će tek postati dijabetičari i naravno na one koji nikad neće, ali da zdrava hrana postane dostupnija svima. Onda se ne bi toliko oboljevalo i tu ne podrazumijevam samo dijabetes, već bi se svijest ljudi usmjerila da zdravim načinom prehrane i života možemo u svom organizmu napraviti čuda. No to je tema za sebe. Nama nedostižna Švedska i sjeverne zemlje su po tom pitanju napravile čuda pa sad manje novaca troše u ozdravljivanje.“

Djeca se u ovoj obitelji uče odmalena vrijednostima: poslušna su, uče redovito, pomažu roditeljima, a bave se i ostalim aktivnostima. Uči se poštovanju, ljubav i nježnost pokazuju na svakom koraku i osjeća se velika bliskost i zajedništvo, pogotovo kroz zajedničke igre i pomaganje.

Kako Barbara voli pjevati, a već je i imala javne nastupe, prihvaćena je od predsjednice Svjetskog dječjeg parlamenta Daniele Ninčević da nastupa pjevanjem himne prilikom čitanja Dječjeg ustava krajem siječnja, koje će najvjerojatnije biti u Maloj vijećnici Hrvatskog sabora. Braća će isto nazočiti događaju, a također i roditelji.

„I Barbara i Andrija su jako uzbuđeni zbog istog. Jako su se zainteresirali za isto, jer su pogledali na You Tube-u i na Facebooku sadržaje vezane za Svjetski dječji parlament. Mi kao roditelji podupiremo obrazovni program koji se nudi, jer u prvom redu jeftino je, a i daje puno sadržaja na koje su naša djeca oduševljeno reagirala. Kako smo pročitali, taj projekt provađan je volonterski od strane predsjednice kroz sedam godina. Svaka čast da je ustrajala, jer svi znamo kako je teško probiti led kad se nešto novo pojavi na tržištu, pogotovo u našoj zemlji. Nadam se će se uspjeti sve na vrijeme provesti, jer oduševilo nas je da se djeci nude svakojaki sadržaji, koje za sada nemaju u školovanju. Ples, pjevanje, posjete kulturnim institucijama, izleti, zaštita prava djece – a moramo svi priznati da se u školama i dalje učestalo pojavljuje nasilje – za samo 20 kuna za deset mjeseci edukacije, zaista je prihvatljivo i jedva čekamo kao roditelji da vidimo kako će to ići. Uglavnom, od naše obitelji projekt ima podršku, jer uvidjeli smo prednosti koje nudi“, rekla je majka, a sa čime se složio i suprug.

Obitelj Vidović provodi ove blagdanske dane kod kuće, jer djeca su na praznicima. To im je prilika da se još više zbliže i kvalitetno provedu svaki trenutak – zajednički i u obiteljskoj ljubavi i nježnosti.

„Uistinu smo blagoslovljeni – imamo prekrasnu djecu. Bolest, tj. stanje jednog od njih samo nas je još više učvrstilo i zbližilo. Nastojimo da nam nijedan trenutak ne otiđe uzalud. Volimo se međusobno i to si svakodnevno pokazujemo. Vrijeme brzo leti, a želimo iskoristiti svaki moment. Vrijeme je blagdana i od srca želimo svima sve najbolje, puno topline i ljubavi, mira i zdravlja“, rekla je za kraj majka Ivana.

 

Tekst: Klaudija Klanjčić