U Novoj 2017. godini želim vam zdravlje, razumijevanje, uspjeh koji će vas učiniti bogatijim u srcu i duši i ako se sretnemo neka to bude veličanstveni dodir ljudi kojima je na prvom mjestu ČOVJEK

 

Iza nas je još jedna godina puna turbulencije, puna briga, tuge, radosti. Iz nas je godina koja je još jednom pokazala koliko možemo trpjeti, koliko možemo podnijeti. Ponekad se pitamo jesmo li ispunili naša očekivanja ili smo podbacili? Jesmo li mogli drugačije? Jesmo li mogli više? Jesmo li učinili sve što smo mogli u važnim trenucima. Ne zamarajmo se, sve što smo uradili bili su naši izbori, bile su naše odluke, dali smo sve od sebe i možemo se mirno pogledati u ogledalo. Razmišljati o tome 'kako bi bilo da je bilo' gubljenje je vremena, trošenje i snage i živaca na nešto što se ne može promijeniti. Ono što se dogodilo, dogodilo se i ne može se promijeniti. Znanje i iskustvo koje smo u tim trenucima imali vodilo nas je odlukama, koje su bile takve kakve jesu i pustimo ih neka budu naša prošlost.

Tereti koji nam se povjere ponekad se čine neizdrživi, često smo prepušteni podsmjesima drugih i žalimo sami sebe, ali uvijek nekako prođe i bez obzira na ožiljke nastavljamo naše borbe. Znam da smo htjeli neke druge stvari, ali dobili smo to što smo dobili i nema potrebe žaliti za ičim, samo trebamo u tome pronaći dobro, trebamo prihvatiti istinu. Znam kako se ponekad želimo isplakati, kako se osjećamo usamljeno, ali to su samo sitnice koje nas čine drugačijim, to su ti detalji koji nas čine mudrijim, to smo mi s nekim novim iskustvima i znanjima.

Ljepota čovjeka je u njemu, a ne na njemu i pokušajmo dopustiti toj ljepoti da upravlja nama. Nije uvijek sve tako jednostavno, treba se potruditi, dati sve od sebe. Treba razumjeti druge i poštivati njihove izbore. Znam kako smo proteklu godinu obećali sebi drugačijeg sebe, znam kako smo se možda i trudili, ali ima ono nešto što je jače od nas, ono što je u nama, ono protiv čega ne znamo kako se boriti. E to je ta veličina kojom se ističemo, kojom pravimo razliku. Nema veze jesmo li osobe s invaliditetom ili nismo, vode nas iste brige, iste želje. Samo ja, kao osoba s invaliditetom, veliki dio svojih želja ne mogu ostvariti, jer okolina ne prepoznaje u meni nekog veseljaka, nekogazabavljača, nekog turistu, okolina u meni ne vidi onu moju veličinu jer je zaslijepljena 'blještavilom' moje invalidnosti. Ali ne žalim se i ne krivim nikoga, samo nastojim ukazati kako izazov invalidnosti ne umanjuje onaj osjećaj čovjeka u nama. Mi i dalje želimo ostvarenje istih želja i jednu više.

Često mi prolaznici govore kako mi se dive. Vjerujte mi, ne znam zbog čega, ne poznaju me, ne znaju što radim, ne znaju koji su mi ciljevi, ali oni se meni dive. Nisam drugačiji zbog svoje invalidnosti, drugačiji sam zbog svoje osobnosti, zbog svojih stavova, zbog svojih borbi i ne doživljavam niti one koji mi se dive niti one koji me omalovažavaju. Ja sam zadovoljan svojim putovanjem, iako su mi očekivanja bila puno veća. To što se nisu ostvarila nije razlog moja pasivnost, već moja osobnost od koje se traži puno više.

Zato želim da se u meni dogode svjetla mira, svjetla ljubavi, želim da moje srce bude peron dobrih djela. Želim nazdraviti svima onima koji neustrašivo tragaju za istinom, želim biti među onima koji u svojim posrtajima vide priliku. Znam da je preda mnom godina izazova, godina koja od mene očekuje punu odanost i zato u toj odanosti i poniznosti u Novoj 2017. godini želim vam zdravlje, razumijevanje, uspjeh koji će vas učiniti bogatijim u srcu i duši i ako se sretnemo neka to bude veličanstveni dodir ljudi kojima je na prvom mjestu ČOVJEK.

Piše: Ante Raos

Objavljeno: 29.12.2016