"Projekt 'Iskustvo zlata vrijedi' pruža mogućnost osobama s invaliditetom da izađu iz svojih domova, pomaže u rušenju osjećaja manje vrijednosti te nam daje priliku da aktivno sudjelujemo i pridonosimo društvu", kaže Martin

 

Martin, Matija i Filip Vlahek, prva je trojka rođena prije 21 godine u Međimurju. Najstariji Martin dvije minute prije braće krenuo je u život obilježen spastičnom cerebralnom paralizom. Kaže da to ne doživljava kao invaliditet, već kao stanje kojem ne dozvoljava da ga onemogući u planovima za svijetlu i uspješnu budućnost. Osnovnu i srednju školu završio je po redovnom programu usporedo s brojnim operacijama na donjim ekstremitetima. Danas je Martin student radne terapije zdravstvenog veleučilišta u Zagrebu zadovoljan sudjelovanjem u projektu 'Iskustvo zlata vrijedi'.

U sklopu projekta 'Iskustvo zlata vrijedi' Martin Vlahek obavljao je praksu u tvrtka Bauerfeind d.o.o.

"To mi je puno značilo i otvorilo vrata lakšem zapošljavanju u budućnosti, što je veliki problem ne samo nas osoba s invaliditetom, već svih ljudi", kaže Martin.

"Projekt 'Iskustvo zlata vrijedi' pruža mogućnost osobama s invaliditetom da izađu iz svojih domova, pomaže u rušenju osjećaja manje vrijednosti te nam daje priliku da aktivno sudjelujemo i pridonosimo društvu kao i svaka druga osoba.

Nažalost, još uvijek postoje stereotipi i predrasude prema osobama s invaliditetom, no to možemo smanjiti vlastitim izlaskom u javnost i iznošenjem osobnih mišljenje, stavova i razmišljanja o tome što se mora promjeniti, kako bi poslodavci, ali i ostali ljudi o osobama s invaliditetom dobili stvarno stanje naših mogućnosti. Često krivu sliku stvaraju same osobe s invaliditetom koje ne shvaćaju da su upravo one te koje moraju izaći među ljude i graditi ispravan stav o nama samima, a udruge i ostale institucije bi trebale biti samo pomoć kako bi to naše mišljenje zaista i došlo do nadležnih institucija.

Moja očekivanja od projekta Iskustvo zlata vrijedi su se u potpunosti ispunila. Bio sam aktivan sudionik u obavljanju poslova koji su specifični za određeni odjel. Poteškoća nije bilo s obzirom da je tvrtka Bauerfeind d.o.o. u kojoj sam obavljao praksu u potpunosti prilagođena osobama s invaliditetom. Mišljenja sam da bi takvih projekata trebalo biti mnogo više, ako ništa drugo barem zbog nas koji želimo uspjeti i biti ravnopravni dio društva. Vjerujem da bi se time potaknula i ona pasivna skupina osoba s invaliditetom da pronađu motivaciju za dalje. Moje konkretno iskustvo koje sam stekao tijekom prakse je da sam vidio i probao obavljati posao na različitim odjelima koja mora sadržavati jedna tvrtka. Naučio sam nešto novo o protetici i ortotici, kako se izrađuje protetika i ortotika te kako se izrađuje ortopedska obuća čiji sam i sam korisnik.

U osnovnoj školi razmatrala se mogućnost mog smještaja u specijaliziranu školu, ali osobnim trudom te zalaganjem mojih roditelja došao sam do mjesta gdje sam danas. Kroz moje srednjoškolsko obrazovanje imao sam asistenta u nastavi od drugog razreda, a profesori su mi izlazili u susret po potrebi. Upisom na fakultet osiguran mi je asistent, no uz dozu borbe i vlastitog zalaganja, kao i za sve u životu", naglašava Vlahek.

Božica Ravlić

Foto: Marko Lukunić

Objavljeno: 16.06.2016