“U ovoj zemlji radnici su inače zapostavljena kategorija, a osobe s invaliditetom to i posebno osjete", rekao Krešimir Sever, predsjednik NHS-a

 

Međunarodni praznik rada, 1. svibnja, obilježen je ove godine u Zagrebu preko dviju prosvjednih povorki: one koju su organizirali Savez samostalnih sindikata Hrvatske, SSSH i Nezavisni hrvatski sindikati, NHS, pod geslom “Ljude ispred profita!”, te one u organizaciji sindikata Tehnosa zajedno s nekoliko udruga i sindikata pod nazivom “Kapital napada, radnice i radnici, vrijeme je za otpor”. Oba prosvjedna skupa imala su istu poruku: “NE!” najavljenim Vladinim reformama u mirovinskom i zdravstvenom sustavu.

Prva prosvjedna povorka od otprilike tisuću prosvjednika, vođena pod geslom “Ljude ispred profita!”, a na čelu koje su bili Mladen Novosel, predsjednik SSSH-a i Krešimir Sever, predsjednik NHS-a, započela je svoj marš od Radničkog doma preko Kvaternikovog trga do glavne pozornice u Parku Maksimiru u 10,30 sati. Neki sudionici prosvjeda nosili su cipele i zavežljaje na štapu, kao simbole siromaštva u Hrvatskoj, koje ne jenjava posljednjih godina, te odlaska osiromašenih hrvatskih građanki i građana u inozemstvo, budući nisu imali mogućnosti ostvariti najosnovnije uvjete egzistencije. Tijekom cijelog puta čuli su se zvižduci i jaki udarci po metalnim bačvama, uz zvukove sirena, u znak nezadovoljstva i upozoravanja na aktualne probleme i stanje u državi .

Uz hrvatske zastave i sindikalna obilježja, transparenti poput: “Bez radnika nema ni profita”, “Pravo na rad nije floskula”, “Radnik nije uhljeb!”, “Ulica je udobnija od kauča”, “Zdravlje samo za bogate”, “Odlazak trbuhom za kruhom”, “Rad čini čovjeka! A političara?”, “Mladi na rubu gladi”, “S posla na groblje”, “Diplomu sam stekla svojim trudom, sama, a za kupnju uložaka tu su sad – tata i mama”, “Stručno iskorištavanje za rad bez poštivanja radnog doprinosa”, “Privatizacija je pljačka”, “Tko je jamio jamit će opet”, “Sindikati, brinite za radnike, a ne za kapital!”, “Više prijatelja mi je u Dublinu, nego kod kuće!”, “S faksa na burzu – s posla na groblje”, “Mirovina, što je to?”, “Gdje ćemo raditi kad prodate naša radna mjesta?”, “Kad radiš za kikiriki, svaki dan ti je sikiriki”, “Radnici ispred korporacija”, “Rad je vrijednost i u 21. stoljeću”, jasno su dali do znanja da postoji veliko neslaganje s radom Vlade te da su neophodne hitne promjene.

S pozornice u Maksimiru, pred više od dvije tisuće ljudi koji su došli izraziti potporu organizatorima prosvjeda, a u pozadini s prosvjednicima sa cipelama i zavežljajima na štapovima, sindikalni čelnici pozvali su na borbu za očuvanje radničkih prava.

Mladen Novosel, predsjednik Saveza samostalnih sindikata Hrvatske, pri obraćanju okupljenima čestitao je Međunarodni praznik rada, ističući dvije simbolike povorke. Prva je “prisjećanje na 1886. godinu i prolivenu krv radnika u Chicagu, koji su se borili za osam sati rada, osam sati odmora i osam sati sna”, te kako je naša obveza da te tekovine čuvamo i ne damo nikome, pa tako ni krupnom kapitalu da ih uzima. Druga je simbolična poruka da će se u Maksimiru, u kojem se radnici i radnice okupljaju već desetljećima obilježavajući Praznik rada, od ovog 1. svibnja sindikati uvijek okupljati. Poručio je cijeloj Vladi Republike Hrvatske i aktualnom predsjedniku Vlade “da mu netko prevede koje su to reforme predložene Europskoj komisiji”, radi povećanih 19 kuna mjesečno za police dopunskog zdravstvenog osiguranja, pogotovo onima koji primaju male mirovine, male plaće, kao i da mu se prevede “što to znači raditi do 67. godine života, u industriji, u građevini, u svim teškim uvjetima rada”.

"Hrvatski radnici ne mogu raditi do 67 godina!”, jasno je poručio Novosel predsjedniku Vlade, a Europskoj komisiji: “Sve mjere pokušajte prvo primijeniti prema sebi, a onda prema nama!”

Pokazujući na ljude na pozornici, koji su imali zavežljaje i cipele na štapovima, upitao je sve prisutne: “Zar se mora nastaviti ovaj trend koji postoji od 60-ih godina u Hrvatskoj i na ovim prostorima? Zar se mora ići van?”, moleći sve prisutne: “Zaustavimo to! Radimo u Hrvatskoj! Živimo u Hrvatskoj i u Hrvatskoj se borimo za standard dostojan čovjeka i radnika.”

Nastavio je: “Hrvatska politika nas dijeli na lijeve i desne. Nažalost, i mnogi sindikati se dijele. Velika većina, dvije trećine hrvatskih sindikata je složno. Savez samostalnih sindikata Hrvatske i Nezavisni hrvatski sindikati garancija su da se može raditi ujedinjeno, da se može raditi zajedno”, ističući da u tome trebaju pomoć svih radnika, a osvrnuvši se na paralelni prosvjedni marš u Zagrebu, poručio je “kako se za prava radnika bori 364 dana u godini”, a ne samo na tadašnji dan.

Predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever naglasio je zalaganje sindikata za ljude ispred profita, koji ne može biti iznad čovjeka i radnika koji ga stvara: “Ne može profit biti iznad onoga koji ga stvara. Radnik, čovjek, mora biti i ostati iznad i ispred profita. Nažalost, ovu su zemlju generacije vlasti počele sve više pretvarati u zemlju tužnih, utučenih, obespravljenih i obeshrabrenih ljudi”, izrazivši zadovoljstvo s tolikim brojem prisutnih u Maksimiru, unatoč kišovitom vremenu.

Istaknuo je da je sindikatima stalo do drugačije Hrvatske, u kojoj će se poštivati građane.

“Sve više ljudi u Hrvatskoj glasuje cipelama, napuštajući Hrvatsku. Sve više ljudi u Hrvatskoj glasuje pinklecima na svojim ramenima, odlazeći iz Hrvatske, jer u Hrvatskoj ne vide svoju budućnost. Pa kad nam predsjednik Vlade kaže da i ove mjere rade zato da bi slomili duh, mi smo već osjetili dugi niz godina da sve dugove u ovoj zemlji plaćaju samo i isključivo građani, radnici. Političkim elitama, bile na vlasti ili u oporbi, uvijek je dobro. Već dugi niz godina mi gledamo istu kazališnu predstavu, s istim scenarijem, istom režijom, samo se glumci neprekidno mijenjaju, a od svih tih predstava nama je samo i jedino gore”, rekao je Sever.

Poručio je predsjedniku Vlade i ovoj vlasti, kad nam šalju poruke da ove mjere rade zato da bi nama bilo bolje – mjere u kojima će se raditi do 67 godina, mjere s kojima ćemo s posla ravno na groblje, mjere koje će još više potaknuti mlade naraštaje da napuštaju Hrvatsku, mjere koje će Hrvatsku obeznaditi za njenu budućnost, mjere koje režu hrvatsku budućnost: “Zar su mjere po liniji građana mjere u kojima će zdravstvo sve više postajati povlastica bogatih? Ne, nisu! Nemojte nam više tako pomagati! Gospodine Oreškoviću, nemojte nas više tako braniti! Nemojte nam više pomagati na način da nam je sve gore! Toga smo se već nagledali minulih godina. Želimo drukčiju Hrvatsku, Hrvatsku budućnosti hrvatske mladeži, Hrvatsku u kojoj će radnik imati dostojan posao i za njega dostojnu plaću, Hrvatsku u kojoj će umirovljenici dostojno preživjeti svoje umirovljeničke dane, Hrvatsku u kojoj će mladi ljudi imati posao i budućnost zato jer su to zaslužili i zato što su im to ostavili njihovi djedovi i bake, njihovi roditelji i što oni to žele ostaviti svojoj djeci. Želimo Hrvatsku u kojoj će čovjek biti ispred profita! Želimo Hrvatsku u kojoj će se poštivati ljude!”

Na kraju je završio upozoravajućom porukom upućenom vlasti i oporbi, radi hrvatske budućnosti, da smo gladni “ne samo graha i roštilja, nego i socijalne pravde”, kao i da smo gladni “Hrvatske za koju su ginuli ljudi u ovoj zemlji, Hrvatske koja nam pripada!”

Na upit o pravima osobama s invaliditetom, Novosel je rekao: “Reforme koje ova Vlada želi provesti, poruka su svim građanima Republike Hrvatske. I upravo zbog onih najugroženijih, od radnika koji su starije dobi do osoba s invaliditetom, i svih onih u Hrvatskoj koji definitivno nemaju uvjeta za odlazak u mirovinu, koji su stariji od 50 godina, postavlja se pitanje s ovakvim prijedlozima da li će sutra moći preživjeti. A da ne spominjemo u kakvim uvjetima će moći preživjeti radnici ili koji su postali invalidi rada ili svi oni građani koji imaju bilo kakve zdravstvene teškoće.”

Vezano za navedenu problematiku kod osoba s invaliditetom, Sever je istaknuo: “U ovoj zemlji radnici su inače zapostavljena kategorija, a osobe s invaliditetom to i posebno osjete, jer kako nema posla u zemlji, tako se to vrlo često lomi preko njihovih leđa. U ovim trenucima vrlo je jasno da se u ovoj zemlji treba nešto promijeniti, i to u cjelini. Trebamo dati svi skupa snažniju potporu jedni drugima.”

Nakon prosvjednog skupa u Park Maksimir je došao i bivši predsjednik Ivo Josipović, koji je izjavio: “Kao i svakog 1. maja sam ovdje, da s ljudima podijelim brigu za radna mjesta, brigu za uvjete rada, za pristojnu i poštenu plaću. Izgledalo je u jednom trenutku da je 1. maj samo jedan povijesni dan, međutim očito nije. Danas se teško živi, ljudima se ne poštuju radnička prava i zato smo tu da na to ukažemo.”

“Prije godinu i pol dana morala sam nakon dugog niza zdravih godina obaviti operaciju kralježnice. Podnijela sam zahtjev za invalidnost i vezano za povlastice za parking, budući da vozim, ali nitko me ne zove. Nisam službeno osoba s invaliditetom, budući već više od godinu dana nisam dobila papire, odnosno rješenje iz Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje. Od mirovine živim sa suprugom tako da je totalno rastegnemo. Družimo se s penzionerima za male novce, s kojima ponekad putujemo jer izleti nisu skupi. Sami živimo, nemamo ukućana. Užitak mi je doći na grah, koji je ove i prošle godine puno bolji od proteklih godina. Osjećam se sretnija kad dođem u Maksimir, pogotovo u ovoj situaciji kad je sve lošije i lošije u društvu. Mi smo penziju nekako zaslužili i dobivamo je, ali kako će ova mladež – otkuda i koliko, to je veliko pitanje. Mi ćemo nekako preživjeti, za nas penzionere će već nekako biti. Moram još reći da sam protiv toga što se mnogi ne odazivaju akcijama, koje znam inicirati među poznanicima i prijateljima u vezi potpisa, a pogotovo vezano sad za dopunsko zdravstveno osiguranje, jer se tek sad vidi koliko su ljudi oslobođeni od participacija, čak i oni koji puno imaju. Kako su oni do toga došli, ne znam, ali je istina da ih je puno oslobođenih od plaćanja”, rekla je gospođa Dragica iz istočnog dijela Zagreba, sa Žitnjaka, koja tradicionalno dolazi svake godine sa suprugom proslaviti Praznik rada u Maksimir.

U drugoj povorci, koja je započela u podne ispred Radničkog doma na Trgu kralja Petra Krešimira IV. u Zagrebu, sudjelovali su sindikati Tehnosa - Strukovni sindikat radnika HEP-a, Sindikat novinara Hrvatske, Radnička fronta (RF), Novi sindikat, Mreža antifašistkinja Zagreba (MAZ), Radnička fronta (RF), Zagreb Pride, Ženska mreža Hrvatske (ŽMH) i drugi, a od organizatora bili su pozvani svi radnici, nezaposleni, umirovljenici, studenti. Prosvjedni marš krenuo je do Trga dr. Franje Tuđmana, a na putu do tamo zaustavljali su se na nekoliko mjesta kao simbola problema svakidašnjice.

Međunarodni praznik rada obilježava se kao spomen na velike radničke prosvjede u Chicagu 1. svibnja 1886., kada je prosvjedovalo oko 40.000 radnika boreći se za osam sati rada, osam sati odmora i osam sati kulturnog obrazovanja. Tada je u policijskoj intervenciji ubijeno više radnika, ranjeno njih 50-ak, mnogo je prosvjednika uhićeno, a vođe štrajka izvedeni su pred sud. Petero ih je osuđeno na smrt, a trojica na dugogodišnju robiju. U Hrvatskoj se Praznik rada slavi od 1890. godine.

Što će biti nadalje, vidjet će se! Ali da su promjene neophodne zbog velikog broja siromašnih, obespravljenih, bolesnih, nezaposlenih – pokazao je veliki broj okupljenih na prvosvibanjskom skupu u Maksimiru.

Klaudija Klanjčić

Objavljeno: 02.05.2016