Prema statistici jedno od troje djece s intelektualnim izazovom žrtva je nasilja, bilo zanemarivanjem, bilo fizičkim ili seksualnim zlostavljanjem

 

Sve smo istražili, nema elemenata zlostavljanja, -  reče hrvatska policija?  Ne znam, možda policija u Hrvata misli da hvatanje djeteta za glavu, okretanje glave u stranu, vezanje za stolicu, povlačenje za noge kako bi ga namjestila kako njoj odgovara i nije zlostavljanje, da to tako treba biti, moguće je da misle kako takva djeca baš trebaju takav odnos onih koji o njima brinu.

Osobno nije mi jasno koga i kako su istražili, s kim i o čemu su razgovarali, tko su bili svjedoci, koji su to stručnjaci istraživali zlostavljanje djeteta sa teškoćama u razvoju. Ne znamo što je sa optužbom jedne mame, za koju ne mogu nikako vjerovati kako je izmislila takvo što. Sve me ovo pomalo podsjeća na aljkavost, na površnost. Netko je ovdje kriv ili mama djeteta sa teškoćama u razvoju ili prozvana djelatnica, netko bi trebao snositi posljedice situacije koja se dogodila ili događa u ustanovi Goljak, ali očito se vodimo onom vuk pojeo magarca. Mi tu ne možemo ništa i svršila Mare zavit.

Prema statistici jedno od troje djece sa intelektualnim izazovom žrtva je nasilja, bilo zanemarivanjem, bilo fizičkim ili seksualnim zlostavljanjem. Činjenica je kako su osobe koje rade sa djecom sa teškoćama u razvoju ti koji odlučuju o izvještajima u mogućem zlostavljanju nad tom djecom. Roditelji se boje prijaviti zlostavljanje, jer će njihovo dijete nakon prijave biti još više zlostavljano ili čak izbačeno iz određene ustanove, a svjedoci smo kako oni koji bi trebali ispitati određene optuže u to se razumiju kao ptica u sisu.

Ne možemo zanemariti i činjenicu da pojedini roditelji u krugu obiteljskog doma zlostavljaju djecu sa izazovima invalidnosti, ali takvo zlostavljanje je lakše prepoznati i u tim slučajevima sustav bez razmišljanja oduzima dijete roditeljima, a ovdje se daje u neku ruku podrška ustanovi, jer eto roditelji to ne razumiju, toj djeci nije ništa. Sami korisnici ne mogu prijavit zlostavljanje jer isto ne prepoznaju, ne razumiju, oni samo trpe, jer drugačije ne znaju. Teško je roditeljima čija djeca su smještena određeni dio dana u ustanovi ili konstantno vidjeti na djeci modrice, razne ozljede, ili neke druge fizičke oznake, teško je roditeljima gledati dijete koje se povlači u kut od straha na samo malo podizanje glasa, a ništa ne moći učiniti.

Pitam se na koji način se u konkretnom slučaju ispitivalo zlostavljanje djeteta na Goljaku, koji su stručnjaci promatrali dijete, koliko dana se dijete pratilo i kakva je bila njegova reakcija u određenim situacijama. Tko je pratio reakciju djeteta i koje je metode koristio u kontaktu sa prozvanom djelatnicom. Postavlja se pitanje i sustava, zašto u ovakvim ustanovama ne postoji video nadzor jer je rizik puno veći neko u nekim drugim ustanovama gdje takav nadzor postoji. 

Ne želim ovdje ocrniti ili nametati krivicu sustavu, pogotovo ne djelatnicama raznih ustanova koje brinu o djeci sa teškoćama u razvoju, pa tako i o djelatnicama ustanove Goljak. Većina njih su za mene posebne, marljive, iskrene, osjetljive, posvećene svom poslanju, ali dopustite, u svakom žitu ima kukolja. Liječenje vlastitih frustracija nad nevinom i nedužnom djecom, koja se ne znaju braniti, koja se ne znaju suprotstaviti, koja ne znaju ukazati na nasilje je žalosno i neprihvatljivo. Ali ono što je još gore je kada sustav stane iza takve osobe i blago rečeno daje joj podršku direktno ili indirektno, nevažno.

Ovdje ispada da je majka izmislila cijelu priču. Zbog čega? Koji je njen interes? 

Molim vas budimo ozbiljni, zar stvarno mislimo kako je pet minuta medijske slave za majku važnije od njenog djeteta, zar stvarno mislimo kako majka ima nešto protiv prozvane djelatnice. Gospodo, biti majka djeteta sa teškoćama u razvoja znači posvećenost, odricanje, ljubav, odanost. Zato pozivam sve one koji su svojim djelovanjem i površnošću ispitivali događaj u Goljaku da stanu mirno kad im netko spomene ime majke djeteta sa teškoćama u razvoju, neka se poklone tim herojima koje nemaju vremena za spletke i izmišljanja jer su previše posvećeni djetetu koje treba njihovu pomoć 24 sata dnevno.

 

Piše: Ante Raos

Objavljeno: 21.04.2016