Niti jedna udruga ne okuplja više od nekoliko stotina ljudi, a savezi okupljaju udruge, ne ljude. Time se gubi slika o pola milijuna ljudi u Hrvatskoj koji imaju iste probleme

Damir Fatušić s prijateljicom Monikom

Neki se pitaju trebamo li "našu stranku“, dakle političku stranku osoba s invaliditetom.

Jednostavno trebamo. Mislim da je postalo jasno da udruge i postojeće institucije ne mogu ili ne žele riješiti probleme koji izravno muče više od pola milijuna ljudi u Hrvatskoj. Neizravno taj broj premašuje i milijun. Postavlja se pitanje jesmo li uopće manjina. Ako jesmo, želimo ista prava, iste mogućnosti i istu medijsku eksponiranost kao i neke druge, manje brojne manjine. Ako nismo manjina – društvena katastrofa, koja traje već predugo, nepojmljiva je.

Udruge imaju svoju svrhu, koju neke obavljaju jako dobro – pružaju svojim članovima razne usluge, poput prijevoza i osobne asistencije, pružaju i neke sadržaje, rješavaju i jako specifične probleme. No mnoge udruge su putem zaboravile na svoje članove i postale same sebi svrha, baš kao i cjelokupna politika. Još jedan negativan aspekt udruga, kojih je jako puno, je činjenica da nas dijele. Niti jedna udruga ne okuplja više od nekoliko stotina ljudi, a savezi okupljaju udruge, ne ljude. Time se gubi slika o pola milijuna ljudi u Hrvatskoj koji imaju iste probleme.

Zato nam treba stranka. Moramo pobjeći od podjela, kao i kompletno hrvatsko društvo. Kroz stranku, i politiku kao novi medij, novi put kojim kročimo, možemo se okupiti oko zajedničkih ciljeva, kojih ima puno. I pritom nas politika ne zanima, ona će nam biti ono što bi i trebala biti – alat kojim ćemo pokušati pružiti bolji život sebi i ljudima oko sebe. Uspjeh naše stranke će biti uspjeh svih nas, naših udruga i saveza, ali i uspjeh cijele Hrvatske.

Damir Fatušić

 

Objavljeno: 29.01.2016