Mladić s invaliditetom kojeg je 'nepoznata dijagnoza' odvela u pakao droge
PITANJE: G. K. (48) Poštovani, imam sina koji je prije dvije godine obolio i ni danas nema točnu dijagnozu. U to doba završio je fakultet, zaposlio se i odjednom počeo kopniti.
Gubio je snagu, rušio se, obilazili smo liječnike, platili put u Austriju, no još uvijek ne znamo što je točan razlog njegova stanja. U međuvremenu je zbog toga ostao bez posla, djevojke, mnogih prijatelja. Danas imam ogroman strah da se počeo i drogirati u tom očaju koji ga je izmijenio. Pokušala sam razgovarati s njim, no nisam dobila priznanje. Trebam savjet kako da i sama shvatim drogira li se ili ne? Kuda krenuti i kako ga potaknuti na liječenje ovisnosti? Uvjerena sam, po nekim njegovim zahtjevima i ponašanju, da je postao ovisnik u želji da pobjegne od nepoznate bolesti. Hvala na odgovoru.
ODGOVOR: Njemački stručnjak za probleme narkomanije Rolf Vile autor je knjige 'Ovisnost i droga' u kojoj je iznio detaljan opis općih simptoma ovisnosti. Navedeni simptomi su: promjena kruga prijatelja, eventualno tipične vanjske promjene (frizura, prstenje, tetoviranje, i slično), izbjegavanje kontakata s prijateljima koji ne uzimaju drogu, oblici socijalne izolacije, otkazivanje ranijih aktivnosti u slobodno vrijeme (sport, hobi), pasivno kretanje vani ili u kući, dnevni ritam se mijenja i usmjerava ka nabavci droge, tijekom dana često sanjiv, u noćnim satima aktivan; često javljanje nepoznatih osoba putem telefona, veća potreba za novcem, bez vidljivog opravdanja, dugovi, veliko opadanje radne sposobnosti (često umor, dekoncentriranost), prekid školovanje, često bolovanje (kronični kašalj, upala pluća, promjena krvne slike), nezdrav vanjski izgled (primjerice blijedo-žuta boja lica, mršavljenje), zanemarivanje vlastitog izgleda (odjeća, nepažnja prema tjelesnom zdravlju), nemarnost prema izgledu sobe odnosno stana, promjene u osobnoj prirodi i vidljive oscilacije raspoloženja, razdražljivost, nemir, znojenje, drhtanje (pri apstinenciji), povlačenje i dug boravak bez motiva u zatvorenim prostorijama (radi injekcije ili pušenja droge), u razgovoru dekoncentriran i nesposoban da pažljivo sluša.
Kada osoba koja uzima psihoaktivne droge prestane s njihovom upotrebom javljaju se vrlo neugodni popratni učinci (apstinencijski sindrom), poput fizičke boli i intenzivne želje za drogom. Osim ovakve fizičke ovisnosti može se razviti i psihološka ovisnost, posebno u slučaju droga koje smanjuju napetost i stres. Iako kod ovakvih droga ne mora doći do fizičke ovisnosti, one postaju vrlo važne u životu čovjeka. Nekim ljudima upotreba ovakvih droga postaje jedinim načinom smanjenja neugodnih emocija i napetosti. Bilo da se radi o fizičkoj ili psihološkoj ovisnosti najvažnija stvar u životu takvog čovjeka postaje - kako doći do droge.
Potražiti pomoć možete u u Zagrebu, Klinika za ovisnosti pri Kliničkoj bolnici sestara milosrdnica (01/37 87 111) ili Reto centar - komuna za odvikavanje u Dubravi, a u Splitu zajednica sestre Bernardice 'Susret' (021/361 200) ili Zavod za bolesti ovisnosti sv. Kaja.
Stručna pomoć je dobrodošla, ali bez njegove vlastite odluke ipak neće biti rezultata.
In Portal
Objavljeno: 09.12.2015