Zlatko Bočkal, inače profesor psihologije, predsjednik je Udruge invalida rada Zagreba, udruge s dugom tradicijom koja redovito za svoje članstvo organizira korisne radionice i tečajeve. Usto je Udruga, kroz različite programe i inicijative, postala sinonim za sustavnu borbu za bolji položaj invalida rada i njihovu ravnopravnost s drugim zaposlenicima.

 

Gospodine Bočkal, je li Zakon o zaštiti na radu rezultirao manjim brojem stradavanja radnika na radnom mjestu, a što za posljedicu ima invaliditet?

- Važeći Zakon o zaštiti na radu, koji je na snazi od 2014. godine, svakako je donio pozitivne promjene kada je riječ o zakonskom određenju. Njime je smanjen broj njegovih provedbenih propisa, pojednostavljena je njegova primjena, te su samim time smanjeni administrativni troškovi izrade dokumentacije. Osim toga, vrlo je značajna nova uloga inspektora zaštite na radu, čije su ovlasti primarno preventivne, a ne isključivo represivne. Važeći Zakon o zaštiti na radu u potpunosti je usklađen sa svim propisima Europske unije u tom području, kao i s mjerodavnom praksom Suda pravde Europske unije. To su veliki koraci naprijed u pravom smjeru, no još ne možemo govoriti o konkretnim brojkama koje bi potvrdile znatno smanjenje broja stradavanja radnika na radnom mjestu. Prema godišnjem izvješću Hrvatskog zavoda za zaštitu zdravlja i sigurnost na poslu u 2014. godini HZZO je dostavio 13 929 prijava ozljeda na radu. To je u svakom slučaju brojka koju treba smanjivati i na čemu svi zajedno trebamo raditi.

Na što vam se najčešće žale invalidi rada? Jesu li u svojim tvrtkama ravnopravni u odnosu na druge zaposlenike?

- Invalidi rada se najčešće žale kako strahuju od otkaza. Praksa je pokazala da su među prvima kojih se poslodavci rješavaju, tako da su izloženi pritiscima da prihvate sporazumne otkaze ugovora o radu i slabije plaćena radna mjesta, te pristaju obavljati poslove koje ne bi smjeli obzirom na zdravstveno stanje. Na drugo pitanje je teško općenito odgovoriti, jer nama, u pravilu, dolaze oni kojima prijeti ugroza prava ili su im prava već ugrožena, odnosno povrijeđena.

Redakciji In Portala nekoliko se invalida rada požalilo na mobing od strane poslodavca, i to samo zbog predrasuda prema osobama s invaliditetom? Jesu li takvi slučajevi uistinu česti u praksi?

- Mobing je prema definiciji specifični oblik ponašanja na radnom mjestu, kojim jedna osoba ili skupina njih sustavno psihički zlostavlja i ponižava drugu osobu, što može imati, važno je naglasiti, vrlo opasne posljedice. Dugotrajni mobing dovodi žrtvu u opasnost od fizičkih poremećaja kao što su nesanica i gubitak tjelesne težine, do emocionalnih poremećaja kao što su depresija i anksioznost, a što su ozbiljni poremećaji, te također dovodi do pojave bihevioralnih simptoma kao što su gubitak koncentracije, eksplozivnost, problemi u privatnom životu, pa čak može dovesti i do samoubojstva. Prema podacima Nastavnog Zavoda za javno zdravstvo Primorsko-goranske županije među najčešćim žrtvama mobinga su osobe s invaliditetom s tjelesnim oštećenjima, uz ostale socijalno osjetljive skupine kao što su stariji radnici pred mirovinom ili pripadnici manjinskih grupa. Osim neposrednog mobinga, zabilježeni su i slučajevi posrednog mobinga.

Jesu li nadležne državne institucije dovoljno poduzele u pravcu razvoja učinkovite prevencije ozljeda na radu i profesionalnih bolesti koje dovode do tjelesnog oštećenja ili invaliditeta? Vaša udruga, čini mi se, tražila je uspostavu Sanitarnog inspektorata kojemu bi temeljna zadaća bila provođenje preventivnih mjera zaštite na radu?

- U svakom slučaju donošenje Zakona o radu koji je usklađen sa svim propisima EU u tom području, kao i s mjerodavnom praksom Suda pravde EU pridonosi tome, ali nadležne državne institucije svakako mogu i trebaju poduzeti više.

Naša Udruga nije ipak bila ta koja je tražila uspostavu Sanitarnog inspektorata, ali smatramo da je takva inicijativa svakako značajna.

Jeste li zadovoljni novim Zakonom o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom? Je li Zakon donio veću zapošljivost invalida rada koji se nalaze na Zavodu za zapošljavanje?

- Prema Izvješću o aktivnostima Hrvatskoga zavoda za zapošljavanje u području zapošljavanja osoba s invaliditetom u razdoblju od 1. siječnja do 30. rujna ove godine, posredovanjem HZZ-a zaposleno je ukupno 2.078 osoba s invaliditetom, što čini 1,1 posto ukupne populacije zaposlenih osoba iz evidencije Zavoda. Od tog broja 2 000 osoba s invaliditetom zaposleno je na temelju radnog odnosa, što je 52,79 posto više nego u prvih devet mjeseci 2014. godine, kada je zaposleno 1. 309 osoba s invaliditetom. U izvješću također stoji kako je u mjere aktivne politike zapošljavanja u 2015. godini uključeno ukupno 1 366 osoba s invaliditetom, od čega je 797 novouključenih osoba. U istom razdoblju prošle godine novouključenih osoba s invaliditetom bilo je 427, iz čega je vidljivo da je u promatranom razdoblju ove godine njihov broj povećan za 86, 65 posto. Važeći Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom iz 2014. godine i obveza kvotnog zapošljavanja osoba s invaliditetom svakako su dobar primjer pokušaja rješavanja problema visoke nezaposlenosti osoba s invaliditetom u našoj zemlji. Zakon je pridonio zapošljivosti, to je sigurno, ali za samu zaposlenost ne znam. Unatoč svim dosadašnjim naporima, složio bih se s onime što je specijalistica medicine rada dr Marija Zavalić iznijela na Okruglom stolu, kojega je Udruga invalida rada Zagreba organizirala na temu "Zaštita na radu", a to je da su kvote dovele do toga da su poslodavci ljuti na osobe s invaliditetom, te da kao drušvo moramo raditi na aktivnom uključivanju osoba s invaliditetom u radne odnose.

Kako biste u nekoliko crtica opisali misiju Udruge invalida rada Zagreba?

- Misija Udruge invalida rada Zagreba jest promicanje i zaštita prava osoba s invaliditetom, te stvaranje uvjeta za njihovo aktivno uključivanje u sve segmente društvenog života kroz izgradnju društvene svijesti o ravnopravnosti i jednakosti svih građana, ali i o potrebama i potencijalima osoba s invaliditetom, kao i neposredan rad s invalidima rada.

Koje biste mjere preporučili resornim tijelima koje bi dovele do ravnopravnosti invalida rada i osoba s invaliditetom općenito na tržištu rada?

- Smatram kako resorna tijela moraju raditi na tri područja. Prvo je veće i plansko ulaganje u formalnu i neformalnu edukaciju osoba s invaliditetom. Drugo je osmisliti poticaje za poslodavce kojima bi ih naveli na zapošljavanje osoba s invaliditetom, te na taj način povećati zaposlenost osoba s invaliditetom. Treće je pokretanje diskusije o problemima s kojima se na tržištu rada i općenito susreću osobe s invaliditetom, te promidžba djelovanja resornih tijela na njihovom rješavanju.

Razgovarao: Mladen Kristić

Objavljeno: 26.10.2015