Ibrahim Hamato: Izgubio sam obje ruke, ali nisam odustao od stolnog tenisa
Unatoč gubitku obiju ruku Ibrahim Hamato pronašao je način da se bavi sportom koji voli
U Opatiji je u sklopu projekta 'Treneri velikog srca' otvorena prva stolnoteniska škola za djecu s teškoćama u razvoju u Hrvatskoj. Dovoljan povod za razgovor sa stolnotenisačem koji već 27 godina djeci prenosi bogato trenersko iskustvo. Svi zainteresirani za treniranje mogu kontaktirati trenera velikog srca, Diega Lipovšeka, slanjem e-mail poruke na adresu diego.lipovsek@gmail.com.
Od kada je stolni tenis dio Vašeg života i što znači za Vas?
- Stolni tenis sam upoznao kao sport u prvom razredu osnovne škole. Kako se cijelim životom bavim sportom, logičan slijed je bio da budem trener ili sportski djelatnik. Budući da sam od ranog djetinjstva u sportu, to mi je način života.
Krenuli ste s Prvom školom stolnog tenisa za djecu s teškoćama u razvoju u Hrvatskoj. Kakav je odaziv, planovi i očekivanja?
- Ovo je službeno prva škola stolnog tenisa za osobe s invaliditetom, ali u Hrvatskoj se trenira po klubovima gdje su uključeni mnogi sportaši s invaliditetom. Škola je pokrenuta na inicijativu trenerice stolnoteniske paraolimpijske reprezentacije Mirele Šikoronja. Odaziv je velik s obzirom da je to početak, a nadam se još većem uključivanju djece i mladeži. Moja su očekivanja velika, vjerujem da ćemo u budućnosti stvarati reprezentativce paraolimpijce.
Kao sportaš koji iza sebe ima 27 godina trenerskog staža, recite nam koja je razlika u treniranju osoba sa i bez invaliditeta?
- Nema velike razlike u treningu. Vidim samo veću želju kod osoba s invaliditetom. Koncept igre je drugačiji zbog pokretljivosti samih osoba.
Država i mediji pokazuju veliki interes prema sportašima bez invaliditeta koji osvajaju medalje, no kakvo je stanje u stolnom tenisu osoba s invaliditetom?
- Da bi se napredovalo potrebna su veća sredstva za sam rad u klubovima. Mislim da sam time sve rekao.
Vaša poruka djeci i mladima s invaliditetom?
- Roditelji djece s teškoćama u razvoju trebali bi već u najranijoj dobi svoje mališane uključiti u bilo koji sport. Koristi su neprocjenjive.
Razgovarala: Božica Ravlić
Objavljeno: 23.09.2015