Osoba s mišićnom distrofijom koja je zbog djece prisiljena ostati u nesretnom braku

PITANJE: B. O. Poštovani, imam 40 godina, mišićnu distrofiju, dvoje djece i supruga kojeg ne mogu smisliti.

 

Pa ipak, ni ne pomišljam na razvod. Ne znam jesam li u pravu, no mislim da je djeci bolje s ikakvim ocem nego bez njega. U braku smo 16 godina i ne sjećam se kada je nestala ljubav, možda s njegovim uvredama... Ipak, često se pitam što me to motivira da i dalje ne pomišljam na razvod. Možete li mi reći postoji li neko logično objašnjenje za moj, moram priznati, suludi stav. Hvala na odgovoru.

ODGOVOR: Iako je brak loš i ljubav je nestala, brojni ljudi ipak ostaju zajedno. Neki ostaju zbog djece, a nekima je teško krenuti dalje. Stručnjaci Deborah Chelette-Wilson i John Condron istražili su zašto parovi ostaju zajedno čak i u situacijama kada je razvod nabolje rješenje za sve. Prvi i najveći razlog zašto ljudi ostaju u lošim brakovima su djeca. Tzv. razlozi su se s godinama promijenili. Dok su brojni stručnjaci 70-ih godina prošlog stoljeća parovima savjetovali da ostanu zajedno zbog dobrobiti djece, danas stručnjaci savjetuju razvod zbog dobrobiti djece.

Deborah Chelette-Wilson naglašava da za većinu ljudi život u vezi, pogotovo s djecom, nije tako jednostavan kako se čini’. Postoje mnogi razlozi zbog kojih će neko ostati u vezi radi djece, a najčešći je: "Želim da dijete odrasta uz majku i oca zato što to ja nisam imala."

Neki će potisnuti stvarnost. Tražit će u partneru ili partnerici dobre osobine koje kao nosi duboko u sebi i pri tom ignorirati loše ponašanje i postupke osobe s kojom žive. Chelette-Wilson navodi primjer poput onog kako smo u stanju opravdati partnera da je sklon pijanstvu s vremena na vrijeme, ali da je češće dobar, stoga neće povrijediti djecu. Stručnjaci su složni i oko ostalih razloga zbog kojih se parovi ne razvode. Neki izbjegavaju razvod, jer ne žele prolaziti kroz tu kalvariju, drugi situaciju pravdaju time da nemaju novca za advokata, a treći se plaše prigovaranja rodbine. Neki se ljudi naprosto prepuste situaciji. Ostaju u nesretnom braku mjesecima, godinama, pa i desetljećima, jer im nedostaje energije i motivacije da se izbore za nešto bolje. Radije ostaju u lošem i poznatom, nego da odu na bolje i nepoznato.

Mnogi odustaju od ideje o boljem i kvalitetnijem životu. To je specifičan oblik inercije, takozvana naučena bespomoćnost. Misle kako se ništa neće promijeniti ma što god učinili. Sve više se izoliraju i sve manje se druže s porodicom i prijateljima. Naposlijetku odustaju, a da nisu ni pokušali učiniti nešto za vlastiti boljitak. Završe s osjećajem beznađa i bespomoćnosti’, kaže John Condron. Neki ljudi ostaju, jer misle kako je to ispravno, odnosno jer je sramota razvesti se. Djeca razvedenih roditelja sklonija su brže dići ruke od veze, jer od svojih roditelja nisu naučili strategije pravilnog rješavanja konflikta. Ali, može se dogoditi i da ostanu zarobljeni u vezi od koje su odustali, ali je nisu prekinuli. Chelette-Wilson kaže kako i vjera može odigrati veliku ulogu. Mnogi ljudi ostaju u lošim brakovima, jer imaju duhovnu obvezu. Često misle kako se do sada nitko u njihovoj obitelji nikada nije razveo, pa da ni oni neće biti prvi. Strah je također jedan od motivatora. Najčešći strahovi su da financijski ne možemo živjeti sami s djecom, da nas nitko osim sadašnjeg partnera neće tako voljeti ili da ne možemo živjeti bez njega ili nje. Mnogi se mire sa sudbinom misleći kako ne mogu ili ne zaslužuju bolje. Neki će misliti da su prestari, neki da su premršavi ili predebeli. Condron kaže kako zdrav odnos treba biti obostrano koristan i treba ispunjavati barem neke potrebe i muža i žene.

Neće cijelo vrijeme biti med i mlijeko i ne trebamo očekivati da ćemo biti sretni cijelo vrijeme. Također, moramo osvijestiti i da smo za svoju sreću sami odgovorni, a ne očekivati da nas druga osoba mora usrećiti. Međutim, ako smo većinu vremena nesretni – vrijeme je za promjenu.

Promjene zahtijevaju snažan duh i čvrst karakter da preuzme svoj dio odgovornosti u braku i napravi promjene. U suprotnom će se obrazac prenijeti i na djecu koja su odrastala s roditeljima među kojima nije bilo ljubavi. I vi i vaša djeca zaslužujete biti sretni i voljeni, a tko će im to bolje pokazati ako ne vi?

In Portal

 

Povezane vijesti