PITANJE: Poštovani, imam 30 godina i nakon što sam izgubila nadu da ću se ikada zaposliti ja radim. Mislila sam da će to biti nemoguće upravo zbog toga što me kroz školovanje pratilo ismijavanje zbog zdravstvenih teškoća koje su bile vidljive i uzrok čestih neugodnih komentara.

 

Vitiligo (depigmentacija na dijelovima kože, nap. ur.) uvijek me izolirao, no s godinama sam stvorila krug prijatelja i sredila svoj život. Sada sam zaposlena već skoro godinu dana, no dulji period osjećam se stalno umorno, bezvoljno, izbjegavam prijatelje i izlaske.

Ne znam što mi je, jesam li samo u nekoj lošoj fazi ili je to kroničan umor kao što kaže jedna prijateljica? Što da radim? Kako da se vratim u normalu?

ODGOVOR: Umor koji traje više od šest mjeseci, koji ometa normalne aktivnosti, a za koji nije utvrđen nikakav poznati uzrok može se svrstati ili u sindrom kroničnog umora ili u idiopatski kronični umor. Simptomi koji upućuju na opću premorenost i slabost organizma očituju se kroz osjećaj cjelodnevnog umora, neispavanosti, nemogućnosti koncentracije, nesanicu uslijed premorenosti, loše raspoloženje, posljedično značajan pad imuniteta, povećana razdražljivost i osjećaj krivice.

Ne zna se koji je uzrok nastanka ovog poremećaja, sumnja se čak i na neki virus kao mogući uzročnik bolesti. Poznato je da se sindrom kroničnog umora javlja češće nakon preboljene viroze i svakako je povezan s povećanim tjelesnim i psihičkim naporom, odnosno stresom koji traje dulje vrijeme. Do sindroma iscrpljenosti može doći zbog prevelikih očekivanja prema vlastitoj efikasnosti, zbog subjektivnih osjećaja nezadovoljstva u ostvarivanju predstavljenih ciljeva, zbog nedovoljnog priznanja vlastitog truda, te zbog odricanja faze odmora. U privatnom životu dovodi do nesposobnosti djelovanja i do potpunog socijalnog povlačenja. Osobe sa sindromom kronične iscrpljenosti osjećaju jak umor te nesposobnost i otpor prema nastavljanju posla.

O kroničnom umoru govorimo tada kad nismo više u situaciji obavljati svoje svakodnevne aktivnosti, kad se taj umor iz dana u dan povećava i kad nas toliko iscrpljuje da nam jedino odgovaraju ležanje, mirovanje ili tek minimalne aktivnosti, kad želimo biti što više sami, a gomila ljudi nas iritira. Dijagnoza sindroma kroničnog umora postavlja se tek tada kada isključimo druge najčešće bolesti koje mogu dovesti do sličnih simptoma. One su: anemija (slabokrvnost), poremećaj u radu štitne žlijezde koja regulira cjelokupan metabolizam, dijabetes te depresija (iako svaka bolest može biti praćena osjećajem umora).

Kod kroničnog umora potrebno je korigirati prehranu kako bismo što prije detoksicirali organizam. Za početak je dobro povećati unos vode, izostaviti zaslađene gazirane napitke, smanjiti unos kofeina, izbaciti alkohol ili ga smanjiti na najmanju moguću mjeru, povećati unos ribe, žitarica, svježega i sušenog voća i povrća, orašastih plodova i sjemenki, te izbjegavati suhomesnate, konzervirane i rafinirane ugljikohidrate. Svakako treba stati s pušenjem i ispijanjem velikih količina crne kave. Lijekovi se ne smiju uzimati bez dogovora s liječnikom. Potrebno je nadoknaditi vitaminei minerale koji se prvi gube stresom (vitamini B kompleksa, C vitamin i minerali magnezij, kalcij, cink i željezo).

Važno je potražiti pomoć na vrijeme, jer što se ranije postavi dijagnoza i počne liječenje, to će brže doći do oporavka i nestanka simptoma ove bolesti. Ooba kojoj se trebate obratiti je vaš izabrani liječnik obiteljske medicine koji će prvo morati isključiti mnoga druga ozbiljnija oboljenja. Ne postoji specifično liječenje za ovaj sindrom. Doktori ća vam pokušati olakšati simptome koristeći razne kombinacije liječenja. Morate usporiti vaš životni tempo, te početi izbjegavati prevelike tjelesne ili psihičke napore. Tu treba dobro balansirati, jer previše odmora ne djeluje dobro na organizam, nego ga dodatno oslabljuje. Cilj je postići ravnotežu između napora i odmora.

In Portal

Objavljeno: 07.09.2015