Osvrt Božice Ravlić: Za Ministarstvo kulture osobe s invaliditetom ne postoje i ne trebaju vlastiti medij

Tko su ti stručnjaci u Povjerenstvu za neprofitne medije rečenog ministarstva? Mizeran broj bodova dobili smo kao medijski predstavnici najbrojnije društvene manjine u ovoj nesretnoj državi, dakle predstavnici osoba s invaliditetom

 

U ovoj državi, čim otvoreno progovoriš o temama koje ne odgovaraju moćnicima koji odlučuju o sudbini nas osoba s invaliditetom, nepoželjan si i rastu šanse da izgubiš mogućnost ukazivati na diskriminaciju.

Pokretanje In-Portala u ožujku 2013. pratilo je niz reakcija, od oduševljenja do negodovanja i podsmijeha praćenog komentarima: "Koji je uopće smisao tog portala, dok postojimo mi udruge, predstavnici osoba s invaliditetom u raznim državnim tijelima...", i tome slično.

Nemali broj udruga koje ne egzistiraju samo kako bi se uhljebili čelnici, prate i podržavaju naš rad, svjesni da zajedno možemo utjecati na stvaranju ravnopravnog odnosa nas koje nazivaju invalidima i 'ostatka društva'.

Osobno ne trebam biti dio In-Portala, znam živjeti i bez novinarstva, stoga se ne ustručavam postaviti pitanje: "Zašto nas Stručno povjerenstvo Ministarstva kulture RH za neprofitne medije ovogodišnjim bodovanjem srozava i očito izbacuje iz igre za ulazak u drugi krug koji bi osigurao financiranje sljedeće godine?!"

Povjerenstvo za neprofitne medije prijave za dodjelu financijskih sredstava ocjenjivalo je na temelju ranije utvrđenih sedam kriterija: doprinos pluralizmu medijskog predstavljanja društvenih grupa, doprinos pluralizmu društvenih tema u medijima, različitost kuta gledanja odnosno pristupa u prikazu pojedinoj temi, doprinos afirmaciji građanskih, političkih i socijalnih ljudskih prava, ispunjavanje funkcije nadzora ekonomski i politički moćnih, informativna širina komunikacije te kontekstualna dubina komunikacije.

Mizeran broj bodova dobili smo kao medijski predstavnici najbrojnije društvene manjine u ovoj nesretnoj državi, dakle predstavnici osoba s invaliditetom. OSI populacija konačno je dobila prostor na kojem se progovara o svim aspektima našega života te ukazuje da je broj igrača s dobrim zaleđem odnio premoć. Jesu li ti igrači našli svoje mjesto i u Povjerenstvu za neprofitne medije rečenog ministarstva, pa smo u kategoriji predstavnika jedne društvene skupine dobili toliko malo bodova da smo, gotovo automatski, izgubili sve izglede za dodjelu sredstava?! Tek da podsjetim, sredstva za neprofitne medije dolaze od poreznih obveznika, a ne iz privatnih džepova igrača.

Minus nam je nedostatak kontekstualne dubine, što me i ne čudi. Dok pišem o uskraćivanju osnovnih prava svakog čovjeka nemam inspiracije za to očekivano duboko izražavanje, ma koliko ga u Ministarstvu kulture željeli. Za prenijeti informacije o položaju velikog djela osoba s invaliditetom i djece s teškoćama u ovoj državi vrijednoj žaljenja uistinu izgubim osjećaj za dubinu komunikacije. Ova je država davno ostala bez imalo savjesti te postala Ali Babina pećina moćnika, i političkih i ekonomskih, a noćna mora nas velike većine. Stoga bi u Ministarstvo kulture, trošeći novac poreznih obveznika, mogli osvijestiti činjenicu da im je obveza zastupati kulturne i medijske potrebe svih građana RH. Pa tako i osoba s invaliditetom, skupine koja za Stručno povjerenstvo očito nije vrijedna pažnje i poštovanja.

Internet već dugo ima veliku ulogu u stvaranju javnog mišljenja. Početak In-Portala budio je i cjelokupnu medijsku scenu, ukazujući na pitanja egzistencije i položaja ne samo osoba s invaliditetom, već i djece s teškoćama u razvoju pred kojima je teška borba za realizaciju prava koja imaju samo na papiru. Prednost postojanja portala na kojem pišu upravo osobe koje živeći invaliditet prepoznaju potrebe, teškoće, nelogičnosti, diskriminaciju, segregaciju i potlačenost gotovo je nemjerljiv. Prenošenje tzv. srednjestrujaških medija tekstova s našeg portala, upiti novinara drugih elektroničkih medija koji su, vodeći se našim pisanjem, i sami uvidjeli da smo dio šire društvene zajednice, dokaz su smislenosti našeg rada.

Radeći na ovom portalu nemali broj puta dobila sam želju da vrištim slušajući patnje, nepravdu, tugu, ali i zahvalnost na ukazanoj volji da objavimo probleme s kojima žive pojedinci s invaliditetom. Priznajem, neizmjerni bijes budi spoznaja o brojnosti osoba s invaliditetom koje ne znaju drugo nego izolirani plakati nad vlastitom sudbinom, no nemam ih pravo osuđivati. Individue smo s različitim stavovima, mogućnostima i potrebama. Nikada nisam prihvatila propagiranje osoba s invaliditetom kao hrabrih, superiornih stvorenja. Upoznala sam preveliki broj frustriranih, narogušenih, zločestih ljudi koji misle da imaju pravo na sve na osnovi invaliditeta koji ističu kao trofej. To je samo još jedan dokaz da ljude ne određuje njihovo zdravstveno stanje.

Nije mi namjera pisati hvalospjeve o našem radu, nitko nije savršen. No, ne može se osporiti činjenicu da smo svojim pojavljivanjem uzdrmali uspavanu zajednicu osoba s invaliditetom, kao i cijelog društva. Vjerujem da će naš portal opstati, a žalim što ti igrači koji očekuju naše gašenje ne progovore javno. Kukavice i zaplotnjaci, smiju se kao hijene čekajući da rastrgaju plijen kojemu je, prema njihovu tumačenju, isteklo vrijeme. Ali varaju se! In-Portal stekao je brojne prijatelje, ne samo u OSI zajednici i ne samo u Hrvatskoj, tako da bi naše gašenje izazvalo veliku halabuku. Nitko pametan luksuz da ga se proglasi krivcem za smrt prvog news portala za osobe s invaliditetom sebi neće dozvoliti.

Biblija kaže: ljubi bližnjeg svog. "To može značiti i da ga ostaviš na miru." (Bukowski)

Poštenje je nepoznanica za igrače koji su se našli ugroženim zbog pojave In-Portala, pa je stoga naivno očekivati da će prestati sa svojim igricama i pustiti da u miru obavljamo svoj posao, a on se ponajprije svodi na izjednačavanje položaja osoba s invaliditetom i svakog drugog građana ove države.

Piše: Božica Ravlić

 

Povezane vijesti