Maksida uz 27-godišnju Indiru, koja od rođenja ima cerebralnu paralizu, skrbi o još dvije kćeri, nezaposlena je, poplava im je uništila kuću, ali njihova priča nije dirnula srca lokalnih moćnika

 

Prošlo je nešto više od pola godine otkako je rijeka Sava probila na dva mjesta nasipe kod Rajevog Sela i Račinovaca, a najteže je stradala Gunja.

Veliki broj ljudi bio je evakuiran s poplavljenih područja, a građani Hrvatske nanovo su pokazali da imaju veliko srce, humanitarna pomoć uvelike je olakšala život stradalima. 

Donosimo priču Makside Pezerović i njezine 27-godišnje kćeri Indire koja se kreće u invalidskim kolicima otkako zna za sebe. Rođena u Gunji, Indira ima cerebralnu paralizu, a mama Maksida uz nju skrbi za još dvije kćeri. Majka je Indiru na školovanje morala dati u domove koji brinu o djeci s teškoćama u razvoju.

"Indira do sedme godine života liječila na Goljaku u Zagrebu, a nakon Goljaka krenula je u prvi razred osnovne škole u Kraljevici pokraj Rijeke, gdje je završila šest razreda", priča nam Maksida.

Potom je daljnje školovanje nastavila u Centru za odgoj i obrazovanje 'Dubrava' u Zagrebu. Nakon desetak godina školovanja, Indira se vratila svojoj majci i sestrama, a povratak u rodno mjesto bio je za nju šok.

"Moja je Indira gotovo cijeli svoj život provela po domovima. Završila je školovanje i došla kući prije deset godina, ali ništa joj nije ponuđeno u ovom našem mjestu. Nije tu samo riječ o Indiri već i o drugim osobama s invaliditetom. Zašto? Zbog čega? Zar su naša djeca zabravljena zato što živimo u tako malim sredinama? Zar smo mi roditelji i naša djeca nešto krivi?“, ogorčena je mama Maksida, nezaposlena samohrana majka.

Indira je od djeda naslijedila kuću, koju je majka i njezina obitelj prije poplave renovirala i dovela u funkciju za život osobe s invaliditetom. Indirina je kuća naime bila namještena i prilagođena za njezine potrebe, bila je bez pragova te imala kupaonicu za osobe s invaliditetom.

"Sve smo dali od sebe da Indira ima svoje gnijezdo, željeli smo da ima nešto svoje“, u jednom dahu rekla je majka Pezerović.

A onda je došao kobni 17. svibanj, koji je tisućama ljudi iz tog kraja promijenio život, pa tako i Indiri i njezinoj obitelji. Sve što su stanovnici Gunje gradili generacijama, vodeni val je uništio u trenu. Ostale su uništene kuće i obiteljska gospodarstva i blato do koljena: užas, jad i čemer.

"Indirina kuća je bila u vodi dubine četiri metra, bujica je bila toliko jaka da je i crijep s krova uništila. Komisija je označila kuću za rušenje, ali s obzirom na to da Indira nije većinski vlasnik , jer njezin pokojni djed nije regulirao imovinske papire do kraja, Indira i mi nismo još potpisali elaborat o obnovi. Nadamo se da će nam uskoro poslati rješenje iz suda da je sve provedeno i knjiženo na njezino ime“, govori Indirina majka.

Obitelj Pezerović s nestrpljenjem očekuje rješenje suda u Vukovaru, čiji su djelatnici obećali ubrzati presudu zbog situacije u kojoj se nalaze. Indira i njezina obitelj svakodnevno vode bitku s blatom i, kako kaže Marsida, nebrigom lokalne zajednice za osobe s invaliditetom. Majku žalosti činjenica da udruga koja skrbi o osobama s invaliditetom iz Gunje, niti jednom nije došla pružiti pomoć njezinoj Indiri. Ogorčena je što uvijek mora čekati, moliti, a da ih nitko ne čuje i ne pita što im je potrebno. Upozorava da su u tom kraju osobe s invaliditetom i prije poplave bile zaboravljene od lokalnih moćnika, a sada još i više.

Maksidi Pezerović i njezinoj Indiri bez podrške lokalne zajednice i državnih institucija poplava koja im je uništila kuću mogla bi im trajno uništiti i živote.

Marko Damjanović

Objavljeno: 02.01.2015